ŽUPNIK HRVATSKE ŽUPE SV. ANTE U LOS ANGELESU Kalifornija je jedno od većih žarišta zaraze koronavirusom u Americi, ima dosta zaraženih, bolesnih i umrlih

CroExpress

Kako se nosite s pandemijom uzrokovanom koronavirusom, vaša župa, župljani, Los Angeles?
Kao i u Europi, kao i u Hrvatskoj, ni ovdje nema svetih misa s narodom, ali prenosimo ih putem Facebooka. Tako će biti sve dok ova kriza s koronavirusom ne prođe. Naravno, ljudi me zovu telefonom, jedni da se malo požale, drugi se raspituju kako sam i treba li mi što. Zbog pandemije sada komuniciramo na taj način.

Kao i u Hrvatskoj, i ovdje je život na neki način stao. Ulice su prazne, ljudi su u svojim domovima, i mnogi rade od doma. Autoceste su ovdje uvijek bile krcate i njima se vozilo sporo, a sada se može komotno voziti. Ima i sada prometa, ali puno manje nego prije. Život je dosta usporen, zakočen.

Kalifornija je jedno od većih žarišta zaraze koronavirusom u Americi, tako da ima dosta i zaraženih, i bolesnih i umrlih. Mi strepimo ovdje u Americi jednako kao i vi u Europi. Strepimo za sve. A ovdje ima puno beskućnika, kažu 60 tisuća, i oni se nikako ne štite. Mnogi su skupljeni na jedno igralište, a što će dalje, ne znam. U Los Angelesu i široj okolici živi oko 16 milijuna ljudi i pitanje je koliko još ima neregistriranih beskućnika.

Možete li nas ukratko upoznati sa Župom sv. Ante?

Župa se nalazi u centru Los Angelesa, u Kineskoj četvrti. Crkvu sv. Ante i prvotnu župsku kuću s malom dvoranom izgradili su naši iseljenici davne 1910. godine. Tada ih je u ovom dijelu grada bilo oko 600. Današnja župska kuća te moderna velika dvorana s popratnim prostorijama sagrađene su kasnije.

Nakon Drugog svjetskog rata u Los Angelesu, kao i u ostalim američkim gradovima, nastao je egzodus prema prigradskim naseljima, tako da danas Hrvata u blizini crkve uopće nema.

U župi su djelovali brojni hrvatski svećenici, od kojih treba posebno istaknuti mons. Srećka Diomartića i mons. Janka Segarića, koji su vodili župu više od pedeset godina. Ovo je personalna župa, dakle, župa za Hrvate. Ali je isto tako i teritorijalna župa jer u nju dolaze i katolici koji u blizini žive. Nedjeljom imamo svetu misu na engleskom jeziku i na hrvatskom.

Ni jedan Hrvat ne stanuje u blizini župe. Ni jedan ne stanuje negdje odakle bi mu trebalo manje od pola sata vožnje do naše crkve, i to ako nema gužve, a gužve su uvijek. Zato mnogi do crkve voze i po dva sata, i to je razlog zašto radnim danom ne dolazi nitko od njih. Ali nedjeljom na hrvatsku misu dolazi do 200 vjernika, podrijetlom Hrvata.
Imate već veliko iskustvo rada u toj specifičnoj župi. Jeste li zadovoljni?

Župa funkcionira dobro, ali moglo bi biti i bolje. U Los Angelesu živi puno Hrvata, ali mnogi od njih idu i u američke župe. Mnogi od njih šalju svoju djecu u katoličke škole, a skoro svaka američka župa ima svoju školu. Ovdje već živi peta, pa i šesta generacija naših useljenika. Koliko ih je u Los Angelesu hrvatskog podrijetla, to više nitko ne zna.

U našoj župi registrirano je oko 1.200 obitelji. U lučkom predgrađu San Pedro živi velika kolonija hrvatskih iseljenika, pa je tamo pri američkoj župi hrvatski svećenik p. Ivan Gerovac, koji nedjeljom služi misu na hrvatskom jeziku. Brojevi ne znače mnogo, jer nije lako odrediti tko je Hrvat.

Tu su oni rođeni u Hrvatskoj, tu su oni rođeni u Kaliforniji koji govore ili barem razumiju hrvatski, ali je nakon toga veliko mnoštvo onih koji znaju da su hrvatskog podrijetla, ne govore hrvatski, identificiraju se kao Hrvati, ali to je kulturološka, a ne nacionalna odrednica.

Zadužen sam za Južnu Kaliforniju, a koliko tek na cijelom tom području živi ljudi hrvatskog podrijetla, to se ne može znati. Poznajem samo one koji dolaze u župu. Lijepo mi je ovdje, no vjernici su daleko od mene. U Hrvatskoj sam bio naviknut da su župljani oko mene, a ovdje nisu.

Surađujete li sa svećenicima tamošnje američke biskupije?

Ovdje je Nadbiskupija Los Angeles i ima nas zajedno oko tisuću svećenika. Naravno da komuniciramo, imamo redovite dekanatske sastanke, tijekom godine i više zajedničkih slavlja. Na misu posvete ulja na Veliki četvrtak, koje ove godine nije bilo, okupe se gotovo svi svećenici nadbiskupije.

U nadbiskupiji, pa tako i u mojoj župi govori se više jezika, a prevladavaju engleski i španjolski, ali svaki narod među sobom govori i svojim jezikom, Hrvati svojim, Kinezi svojim…
Što ljudima znači da je među njima svećenik koji govori njihovim jezikom?

Ljudima puno znači da je ovdje župa, i župa je na neki način centar hrvatskog naroda ovdje. I to ne samo vjerski centar, nego također kulturni, pa ako hoćete i politički. Za vrijeme Domovinskog rata ovdje su naši ljudi skupljali donacije i pomagali Hrvatsku. Osim modernog župskog centra još su dva doma u San Pedru, Hrvatski dom i Dalmatinski (nekoć Jugoslavenski) dom.

Župa je centar. Redovito ne dolaze mnogi, ali kada se nešto događa, onda se u župi okupi i po dvije-tri tisuće ljudi. Recimo, kada je bilo finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. godine, ovdje je, u Župu sv. Ante, oko tri tisuće ljudi došlo gledati tu utakmicu. Na neki način je ova župa za njih mjesto identiteta i zajedništva, mjesto na kojem se oni osjećaju doma.
Nedostaje li vam domovina?

Meni domovina jako nedostaje i svake godine putujem kući na godišnji odmor. Ja to moram. Doma napunim baterije da lakše mogu ići dalje.

Datum objave: 18.04.2020.