Kada kažemo grad London, dobro je odmah dodati na koji grad mislimo, na glavni grad Engleske ili grad u Kanadi. Kanadski London smješten je u jugozapadnom dijelu pokrajine Ontario. Od Toronta je udaljen oko dva sata vožnje automobilom. Jedanaesti je grad po broju stanovnika u Kanadi (423 tisuće). Poznat je po Sveučilištu Western. Europljani su se doselili u ovo područje početkom 19. stoljeća.
Gradovi London i Sv. Thomas privlačili su i naše hrvatske doseljenike u ovoj prostranoj zemlji. Kako bi se što više susretali i družili, osnovali su Hrvatsko neutralno prosvjetno i razonodno društvo Zagreb, 9. lipnja 1960. Ubrzo se osjetila i potreba za sustavnom duhovnom hranom. Povremeno su dolazili okupljati zajednicu i slaviti svetu misu fra Lujo Ivandić, fra Mijo Bobetić, fra Zvonimir Radešević i vlč. Stjepan Šprajc.
Prvi svećenik koji je tu boravio bio je vlč. Ante Matacin. Počeo je redovito na hrvatskom jeziku slaviti svetu misu u kapelici katedrale sv. Petra u ljeto 1968. Nakon njega zajednicu je okupljao i vodio vlč. Ivan Mihalić.
Prvi prostor između Londona i Sv. Thomasa hrvatska zajednica kupila je 1976. Mjesni biskup je obećao hrvatskim vjernicima da će im dodijeliti status katoličke misije ako budu imali stalnog svećenika.
Uprava Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji (SAD i Kanada) odredila je fra Antu Čuvala za prvog dušobrižnika Katoličke misije London – Sv. Thomas. Fra Ante je došao u misiju 14. studenoga 1976. Pokrenuo je izdavanje misijskog Vjesnika zbog bolje komunikacije s vjernicima. Ubrzo su počeli razmišljati o izgradnji središta Hrvatske katoličke misije i dogovarati je, piše fra Iko Skoko za dijaspora.hr.
Nakon dvogodišnjeg dogovaranja i pripremanja, radovi na budućem središtu Hrvatske London (Kanada) – župa sv. Leopolda Bogdana Mandića katoličke misije počeli su blagoslovom 20. travnja 1980. Planove je napravio arhitekt Alfred Kulpa-Kulpavicius. Iako je bila tvrtka koja je izvodila radove, naši ljudi su svaki dan dolazili i dobrovoljno radili kako bi radovi što bolje i brže napredovali. Samo za sedam mjeseci crkva i drugi prostori su završeni.
Prva sveta misa, pod kojom je londonski biskup mons. John Sherlock posvetio novosagrađenu crkvu, slavljena je 30. studenoga 1980. Kumovi su bili Đuro i Jela Gary. Hrvatska katolička misija postala je hrvatska župa London – St. Thomas 23. travnja 1981. A za zaštitnika župe izabran je sv. Leopold Bogodan Mandić 1983. Nakon fra Ante Čuvala župnici su bili fra Ilija Puljić (dvaput), fra Jozo Grubišić (triput), fra Miro Grubišić, fra Zvonimir Kutleša (dvaput) i fra Jozo Čuić.
Veća obnova na objektu – crkvi, župnoj kući i dvorani bila je 2002. godine, dok je župu vodio fra Zvonimir Kutleša. Radovi u crkvi bili su i 2016. Biskupija je 2017. župu uvrstila u London South Family of Parishes. Svečano obilježavanje pedesete obljetnice župe upriličeno je 2018. za vrijeme župnika fra Joze Grubišića. Tom prigodom je objavljena i monografija “50. obljetnica misije – župe sv. Leopolda Mandića, London, Ontario, Kanada”.
U prvih pedeset godina u župi je bilo 470 krštenja, 430 prvopričesnika, 304 krizmanih, 106 vjenčanja i 137 umrlih. Sadašnji župnik fra Ivica Majstorović je preuzeo vođenje zajednice od fra Joze Grubišića u prosincu 2022. Fra Ivica nas je proveo kroz crkvu. Pokazao nam je umjetničke radove Josipa Turkalja: postaje križnog puta, Pietā, kip sv. Ante, zavjetni križ, kip sv. Leopolda Mandića i poprsje bl. kardinala Alojzija Stepinca. Akademski kipar fra Joakim Jaki Gregov napravio je vitraje koji su postavljeni 1987.
Zatim smo s fra Ivicom obišli i veliku dvoranu. Ukrašena je 1982. slikama Stevea Irskog na kojima je prikazao hrvatske velikane i gradove. Veliko parkiralište završeno je 1983. Za župu je bio veliki dan i dolazak zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 24. rujna 1990.
Fra Jago Soče slavio je u župi mladu misu 16. listopada 1994. Župnik fra Ivica nam je ukratko predstavio zajednicu kako ona izgleda danas. Župa okuplja 270 obitelji i oko 800 članova. Svake nedjelje slavi svetu misu na hrvatskom jeziku u 11 sati. Obično se nedjeljom okupi do 200 vjernika, a velikim svetkovinama više od 300. Radnim danom sveta misa je u 18 sati. Križni put tijekom korizme je u 18 sati.
Ministrantska skupina je velika. U župi od polnoćke 1976. djeluje Župni zbor. Dugi niz godina vodi ga dobrovoljno Anto Pejčinović. Čitači na liturgijskim slavljima su: Nikola Barić, Ivan Bobanović, Slavena Galić, Ivana Mavretić, Štefica Jambrošić, Silvana Mišić, Gordana Pejčinović, Klara Pejčinović, Ane Sesar, Mate Sesar i Ivan Ratković-Barić.
Župljani su nastojali da mlađi ljudi preuzmu uloge u Župnom odboru. Predsjednica je Lily Gluščić, a ostali odbornici su Mirjana Adžija, Ivan Bobanović, Ivica Zovko, Ante Brkić, Josip Heštera, Katica Kocet, Dijana Brajak i Zagorka Ivanković. Župnu kuhinju vodi gospođa Ljubica Raič.
Župne statistike variraju od godine do godine. Dok u prosjeku godišnje bude između pet i deset krštenja, primjerice, prošle godine bila su samo tri. Tako isto prvopričesnika, dok je prošle godine nakon situacije s koronavirusom bilo samo dvoje prvopričesnika, četiri vjenčanja i 16 pokopa. Za prvopričesnike i krizmanike se organizira vjeronauk. Krizma je svake druge godine. Prije dvije godine bilo je 11 krizmanika.
Hrvatska škola djeluje od 1976. godine
Roditelji nastoje da im djeca nauče hrvatski jezik. Učiteljice i učenici su posebno aktivni za Nikolinje i Majčin dan. Zbog jakih mjera u vrijeme koronavirusa nastava u školi bila je prekinuta. Nadaju se kako će ponovno početi ove jeseni.
Folklorna skupina “Dubrovnik” osnovana je 1976. Cilj skupine je čuvati hrvatsku kulturnu baštinu i prenositi je na mlade. Trenutačno okuplja oko pedeset mladih koji uče plesati hrvatska kola i svirati tamburicu. Svake godine nastupe i na Hrvatsko-kanadskom festivalu koji se održava u svibnju u okolici Toronta. Ove godine domaćin je Hamilton.
Po njihovim dosadašnjim pripremama, vidimo da će zajednicu i ovaj put lijepo predstaviti. Trenutačno ih veoma stručno vodi Mirjana Raič, koja ima dugogodišnje iskustvo u hrvatskom folkloru jer je bila članica čuvene grupe “Zrinski Frankopan” iz Toronta i učila od jednog od najboljih učitelja pok. Nikice Vrdoljaka.
Manju djecu uče Helena Heštera i Adrijana Džeba. Voditeljice odbora su gospođa Marina Sesar i Ana Zovko (koja je i članica Hrvatsko-kanadske gospodarske komore, koja je nedavno po Kanadi organizirala prikazivanje filma “Šesti autobus” o nevinim žrtvama Vukovara). Ostale članice odbora su Susy Hestera, Shelley Crnic, Dijana Brajak.
U blizini središta župe nalazi se Nogometni klub “Croatia” London-St. Thomas i klub “Zagreb” s nogometnim terenom i s dvoranom koja može primiti do 150 ljudi.
Na pitanje kako on kao župnik vidi budućnost ove zajednice, fra Ivica je rekao: “Liturgijska slavlja u župi redovito pohađaju stariji, a velika većina je u dobi iznad 70 i 80 godina. Ima jedna skupina mladih obitelji koje su jako navezane i uključene u život župe te žele zadržati sve što hrvatska zajednica ima, ali trebat će osigurati barem stotinu mlađih obitelji kako bi župa imala dulju budućnost. To nam je jedan od prioriteta. Zahvaljujem svim svojim župljanima na dobroj suradnji i na svemu, što nesebično pridonose da ova zajednica živi. Puno je njih koji se neobično trude i sebe ugrađuju u ovu zajednicu. Moramo na poseban način spomenuti gospođu Theresu (našu Reziku) Gašparović koja poznaje sve pore naše župne zajednice i župnih objekata te je godinama desna ruka mnogim župnicima i još uvijek bez nje je nemoguće odraditi najvažnije stvari jer je upućena u toliko detalja i još uvijek, iako je prošla osmo desetljeće života, radi puno za crkvu i za zajednicu.
Zanimljivo je da se i London i St. Thomas ubrzano šire i izgrađuju jer se priljev ljudi koji se odmiču od Toronta uvelike osjeća i ovdje. Gradnja velikog Amazonova distribucijskog centra na lokaciji nekadašnje tvornice Fordovih automobila te nedavna najava da će Volkswagen u St. Thomasu graditi tvornicu baterija za električne automobile, daju nam nadu da će i naša zajednica od toga imati prednosti i da će mnogi mladi preokrenuti trend iseljavanja prema Torontu te se vraćati i živjeti ovdje, gdje su život, kuće i stanovi dosta povoljniji nego tamo.
Želim izraziti veliku zahvalnost svima na iznimno lijepom prijemu i što se raduju što su dobili ‘mlađega’ fratra. Znam da su zato njihova očekivanja velika, ali samo uz Božju i njihovu pomoć moći ćemo ostvariti zajedničke želje i ciljeve, da ovo ostane duhovno i nacionalno središte Hrvata ovog dijela Ontarija, barem još idućih 50 godina.
Velika i zahvala svim svećenicima i fratrima koji su prije mene vodili ovu zajednicu. Svim čitateljima koji slave Uskrs neka bude sretan i blagoslovljen”, na kraju razgovora poželio je fra Ivica.
Autor: CroExpress/dijaspora.hr Datum objave: 12.04.2023.
