Autor: CroExpress
Pavao Jelović iz kanadskog Saskatoona svake nas godine razveseli s nekoliko svojih pjesama. Ovaj nam je put gospodin Jelović poslao nekoliko svojih uradaka s tematikom Vukovara, povodom nadolazećeg pada grada.
Nakon Vukovarskog dječaka, objavljujemo pjesmu Žrtvama Vukovara.
ŽRTVAMA VUKOVARA
Ponoć je davno prošla pa bih trebao leći
Ali još uvijek sjedim pokraj studene peći,
Podrhtavaju mi njedra dok ih grčevi stežu
Zato se kroz moju sobu uzdasi razliježu.
U mislima mi lebdi nekakva grozna slika,
Na njoj je krdo četničkih razbojnika,
I dok ih gledam, dah se u meni ledi,
Jer im se niz ruke hrvatska krv cijedi.
Taj zločinački nakot nedužne ljude je klao,
Bezbrojne djevojke i žene tukao i silovao
Mučio starice i starce. Ni djecu nije žalio,
Uz luđačke urlike mnoštvo je živih spalio.
Razmišljajući o tome ne mogu k sebi doći,
Žalost me rastače i boli u meni stvara,
Utučen razmišljam duge besane noći
Na patnje našeg herojskog Vukovara.
U trenutku se trgoh pa priđoh pokraj prozora,
Pa potom pogledah u pravcu Mitnice,
Zanijemio sam, spazivši četničkog stvora
Kako tetura pijan odnekud s Olajnice.
Zadrhtao sam jako i znoj me posve oblio,
Utonuvši u misli, na glas sam kriknuo,
I zagledavši se u nebo Gospoda zamolio
Da mi kaže: Zašto je narod u ratu izginuo?
Oh Bože, zar je zato da mu četnici pakoste,
Te ga nadalje vrijeđaju i u lice mu se smiju?
Zalud im je, nesretnik, davao oproste
Kada mu opet odsvakud zlo i opasnost viju.
Noć polako nestaje, jutro je pri dolasku
A ja umoran klonuo, k’o biljka bez žilja,
Očajan kličem: Bože, čuvaj nam Hrvatsku
Od orjunaškog nakota, bezumlja i zlosilja!
Datum objave: 06.11.2017.
