Bio je zamotan u plavi ručnik, položen u udubljenje u zemlju i prekriven prljavštinom. Na trbuhu mu je još bila pričvršćena pupkovina.
Dogodilo se to u svibnju 1998. Azita Milanian kad je odbila prijateljicu koja ju je pozvala na sat salse. Nije znala zašto, ali te je večeri poželjela otići na trčanje sa svojim labradorima u obližnju planinu. Uz to, parkirala je automobil jedan blok bliže nego u proteklih osam godina. A na sebi je imala majicu o pomoći siročadi. Sve je to i dalje uvjerava da u životu nema slučajnosti, donosi Aleteia.
Dvije male noge i jecaj
Dugo godina Milanian se molila da joj Bog kaže što može učiniti za napuštenu djecu, čiji su je životi uvijek pokretali. Bavila se dobrotvornim radom, prikupljanjem novca za dječje domove, ali osjećala je da može više. Danas kaže: “Pazite za što se molite jer Bog zaista uslišava naše molitve.”
Te večeri u planini nešto je privuklo pažnju njezinih pasa, prenosi HKM. Rastrojeni, zaustavili su se u grmlju i nisu reagirali na to da ih je zvala. Milanian ih je zaključao u automobil i vratila se na to mjesto. Odjednom je ugledala dva mala stopala kako vire iz zemlje i začula jedva čujne povike.
Pazite za što se molite jer Bog zaista uslišava naše molitve.
Azita Milanian
Bio je to dječačić koji se rodio samo nekoliko sati prije. Bio je zamotan u plavi ručnik, položen u udubljenje u zemlju i prekriven prljavštinom. Na trbuhu mu je još bila pričvršćena pupkovina. Milanian mu je odmah očistila usta i nos i nazvala hitnu pomoć iako joj je nekoliko puta prekinuta veza. Pojurila je na cestu i zaustavila automobil koji je prolazio. Zamolila je vozača da obavijesti bolničare.
Čekajući hitnu pomoć, Milanian je pokušala umiriti bebu. Zagrlila ga je i ponovila: “Nemoj umrijeti, molim te, nemoj umrijeti. Nikada te neću ostaviti. Volim te.”
Nekoliko dana kasnije, u razgovoru za LA Times, istaknula je: “Uhvatio me za zapešće i prestao plakati. Bilo je jako emotivno. Koja bi bolesna osoba mogla učiniti takvo što? Još uvijek je imao pupčanu vrpcu na trbuhu.”
Dijete je potom hitno prebačeno u bolnicu i brzo se oporavilo, što tadašnji ravnatelj neonatološkog odjela Memorijalne bolnice Huntington naziva čudom. Mediji, prateći bolničko osoblje, novorođenče nazivaju “Baby Christian” (Kršćansko dijete), a ljudi koji su bili dirnuti pričom donirali su igračke, odjeću i novac.
Milanian se silno željela brinuti za njega, ali znala je da ovo može biti opasno. Svatko tko bi pročitao novine ili pogledao TV vijest o toj priči znao bi kako pronaći nju – i njega.
U roku od nekoliko mjeseci za dječaka su pronađeni usvojitelji, a Milanian je izgubila kontakt s njim. U početku se pokušala boriti za to da zna gdje se nalazi, ali bila je odbijena te je na kraju odustala. Bila je uvjerena da će ga jednog dana pronaći.
Situacija je nadahnula Milanian da osnuje dobrotvornu organizaciju za pomoć djeci bez roditelja širom svijeta pod nazivom “Djeca na jednom planetu”.
Azita i Baby Christian susreli su se 20 godina poslije
Matthew Christian Whitaker saznao je 2017. godine o tome što mu se dogodilo odmah nakon što se rodio.
“Bio sam u automobilu s kumom kad me pitala: ‘Je li ti itko ikad rekao istinitu priču o tome kako su te pronašli? Rekao sam: ‘Ne, to mi je uvijek bila nepoznanica.’ Tada mi je sve rekla.” nadodajući: “Ne osjećam ništa loše prema osobi koja me napustila. To je bila najbolja ideja da me ostavi, pa joj zahvaljujem na tome.”
18. svibnja 2018. Azita Milanian i Matthew bili su pozvani kao gosti u emisiji “On Air s Ryanom Seacrestom”. Tom prilikom 58-godišnja Azita Milanian je zagrlivši Matthewa poručila:
“Ovaj dan je ispunjenje mojih snova. Čekam ga 20 godina. Ti si točno onakav kakvim sam te zamišljala. Pretpostavila sam koliko si visok, sve. Hvala ti što si došao u moj život. Promijenio si ga.”
Autor: CroExpress Datum objave: 08.09.2020.
