Iz pera jednog svećenika

Ovih proteklih dana naprosto gore društvene mreže u Hrvatskoj. Od čega? Od raznih zluradih i dobronamjernih objava na račun Thompsonovih koncerata u Imotskom i Dugopolju. Ima tu svakakvih komentara, suvislih i nesuvislih, a najviše nezrelih. Navijačkih i onih koji bi voljeli pod hitno da mogu zabraniti te koncerte. Brzopotezno i sa puno zlobe ti Thompsonovi koncerti se etiketiraju od strane lijevih kao da su to bili derneci.

A dernek znamo što je? Dernek je nešto plitko, površno, površno okupljanje, okupljanje primitivnih ljudi sa primitivnom glazbom i druženje masa bez neke jasne poruke. Žalosno i prežalosno za one koji tako razmišljaju i zaključuju. Ja bih rekao i zaključio da su Thompsonovi koncerti fenomen, a ne nikakav dernek.

Što je to fenomen?

Fenomen (grč. fainómenon = vidljiva pojava), je uočljiva činjenica ili događaj. Termin je ušao u modernu filozofsku upotrebu preko Immanuela Kanta, koji mu je suprotstavio „noumenon“, koji „se ne može“ direktno promatrati, direktno vidjeti, uočiti. U popularnoj svakodnevnoj upotrebi, “fenomen” se često odnosi na izvanredan događaj, događaj koji oduševljava i iznenađuje. Izraz se najčešće koristi za događaje koji se na samom početku opiru objašnjenju ili zbunjuju promatrača.

Koncerti M. Perkovića kao hrvatski društveni fenomen

Thompsonovi koncerti su sada doista postali hrvatski društveni fenomen. Oni su vidljiva činjenica kako mladi i ljudi u zreloj dobi hrle na te koncerte. Kako se zdušno okupljaju i pjevaju. Kako im nije teško prevaliti stotine kilometara da bi uživali u glazbi, druženju i porukama pjesama. Vrsni analitičar sociološkog stanja u HR imao bi što analizirati preko tih koncerata. Ali nažalost takvih je malo u Lijepoj našoj.

Ili ako ih ima, onda se njihov glas ne može čuti od bučne galame i pisanih objava raznih „lijevih dušobrižnika“ koji čim čuju za Marka Perkovića odmah im se diže kosa na glavi. I ne samo kosa, kada čuju za to ime povisi im se tlak u krvi te krenu odmah banalizirati njega kao osobu i bez pardona čak i 50 000 mladih. Koje li pokvarenosti? Koje li podmuklosti i zlobe da se nečiji koncert i okupljanje mladih nazove dernekom? Ne želim samo braniti M. Perkovića i mlade. Želja mi je da te zlurade komentatore pozovem na objektivnost, na to da se zamisle zašto su u hrvatskom društvu Thompsonovi koncerti postali u pravom smislu riječi fenomen?

Zašto su postali uočljiva stvarnost i činjenica da se medijski ne mogu minorizirati i marginalizirati? Zamislite se braćo svi koji ste zluradi komentatori, analitičari dnevnih novina, što je to „noumenon“, nešto što se direktno ne može iščitati sa tih koncerata? A dakako da ima puno toga što bi trebalo otkrivati kao „noumenon“, kao nešto što se ne može direktno promatrati i vidjeti na Thompsonovom koncertu. Ima neka duboka poruka u svemu tome, u tom fenomenu. Ima neka još do sada, do kraja neotkrivena istina koju mladi vide ili možda čak samo osjećaju.

Pjesma Maranata

Jedna od pjesama koju pjeva Marko Perković zove se Maranata. Kažu da ju je napisao umirovljeni šibenski biskup msgr. Ante Ivas. Stihovi kažu: „Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika, i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga iz Naroda moga… Maranata, dođi Gospodine u zemlju Hrvata…“.

Za mene osobno je to predivna poruka, poticaj, a nadam se i vjerujem za veliki broj mladih i osviještenih Hrvata. Nisu ti mladi koji dolaze na spomenute koncerte glupi, niti im je do „derneka“, ića i pića, provoda. Oni se doslovno hrane sa stihovima nekih pjesama i razdragano i pjevaju. Kako i ne bi? Zar mislite da oni ne primjećuju, ne vide i ne analiziraju u duši i razumu kako je 21. stoljeće postalo „vrijeme zavodnika, lažnih proroka, okultne oligarhije, lažnih proroka, masonerije, antikatoličanstva, ruganja svetinjama, razorne rodne ideologije?

Da u našem narodu ima kukavica, globalističkih poltrona, izdajica, otpadnika od hrvatstva, nacionalne i drugih samosvijesti. Njima je dosta toga! Mladi su u duši uvijek bili neiskvareni, žele biti sretni, njih ne zanimaju ni lijevi ni desni, ni globalizam, ni europeizam. Oni žele poštenje, ljubav, zdrave obitelji, zdrav narod. To je u Thompsnovim koncertima „noumenom“ kojeg plitki hrvatski novinari nekih dnevnih i drugih tiskovina te društvenih mreža i portala u Zagrebu i Splitu ne znaju pročitati.

A kako i bi kad su im profesori na fakultetima bili ateisti, agnostici, bezlične osobe, osobe bez identiteta, nacionalne i vjerske svijesti. Usudio bih se reći i „pretjerati“ da su spomenuti koncerti bili svojevrsno „događanje naroda“, naroda koji živi za druge, više, duhovne vrednote od raznih udbaških piskarala. I jedno je sigurno! Razni podmukli, podli članci u tobože „Slobodnoj Dalmaciji“, „Večernjem listu“, „Jutarnjem listu“ neće ugušiti taj po I. Kantu „noumenom“, nevidljivu stvarnost drugih, viših vrednota u mladim ljudima i ljudima zrele životne dobi.

Pritisnuto jače, sve više skače

Narodna izreka: „Pritisnuto jače, sve više skače“ predivno paše kao poruka uz velike koncerte u Imotskom i Dugopolju. Zašto? Pa zato što nitko ne može ugušiti ono što čovjek nosi u duši. Može se čovjeku uništiti tijelo, ali ne i duša. Zato uzalud trud globalistima da će uspjeti stvoriti narod bez običaja, bez vjere, bez obitelji. Da će stvoriti poslušnike, jednoumlje. Što će se više truditi da unište dostojanstvo čovjeka, obitelji, braka, nacije, vjere, to će ih više iznenađivati fenomeni novih pojava vrednovanja onog što oni ruše. Slično će se događati i u budućnosti u HR. Što će više pritiskati narod „nenormalnim“, a što je postalo normalnim, to će više imati oponenata, više će biti ljudi po crkvama i po spomenutim koncertima.

A drugarica Rada Borić će biti još žalosnija. Možeš nekome uništiti imanje, kuću, učiniti da mora bježati iz svoje domovine, ali mu kršćansku dušu nećeš satrti, uništiti. Zato ne isplati se trud i posao svih varalica, sluga Zloga u svijetu i kod nas….kako poručuje pjesma Maranata. Time želim ohrabriti one kojima žele uništiti svetinje, koje žele konstantno ponižavati. Budimo optimisti….nebo će i zemlja proći, ali Isusove riječi neće proći. Neka nas mine svaki mogući oblik depresije.

Molitva protiv depresije

Gospodine Isuse, klanjam Ti se. Priznajem Gospodine, da se ponekad osjećam tako depresivno te nisam u stanju moliti. Molim te, izvedi me iz te tamnice. Zahvaljujem ti na Tvojoj oslobađajućoj moći i u Tvoje moćno ime odbacujem od sebe zli duh depresije, mržnje, straha, samosažaljenja, oholosti, nasilja, krivnje, nepraštanja i svaku drugu negativnu silu koja mi prijeti. Sve to odbacujem u ime Isusovo. Amen

Za portal www.bogjetu.com napisao vlč. Vladimir Trkmić

Autor: CroExpress, Bog je tu Datum objave: 19.08.2024.