Autor: CroExpres

Proteklih mjeseci putovanja su bila pravi izazov, ili za neke nemoguća misija. Razlog znamo, pandemija. Ovih dana kretanje je postalo lakše, unutar države, a i prema van. No, vratimo li se nekoliko desetljeća unatrag putovanja su bila izazov zbog posve drugih razloga, onih transportnih. Ipak, neki Hrvati prošli su dobar dio svijeta. Portal punkufer donosi priču o nekima od njih.

Mirko i Stjepan Seljan

Za braću Seljan, Mirka i Stjepana, mirne savjesti možemo utvrditi kako su bili prvi hrvatski ‘celebrity’ istraživači. Rođeni sedamdesetih godina 19. stoljeća u Karlovcu, od malena su pokazivali interes za geografiju, ali su nakon srednje škole obojica stekli vojnu naobrazbu. Stariji Mirko nedugo nakon uputio se u svijet, radivši u Rusiji, Rumunjskoj i Francuskoj, a valja spomenuti snažnu avanturistički crtu, jer se pješice uputio od Pariza do Sankt Peterburga, za što mu je trebalo 110 dana! Mlađi Stjepan je za to vrijeme, proputovao brojna svjetska mora, a 1899. braća su se udružila i krenula na zajednička putovanja. Nakon boravka i istraživanja Egipta i Etiopije, uputili su se u Južnu Ameriku.
Prošli su brojne zemlje, radili na projektu spajanja Atlatnika i Pacifika Amazonom, no ta je priča završila kad je Mirko 1913. poginuo prilikom jedne ekspedicije. Njegov brat ostao je u Brazilu, osnovao obitelj i živio tamo sve do smrti 1936. godine.

Dragutin Lerman

Baš kao i Mirko Seljan, ni Lermanu nije ‘smetalo’ pješačenje, pa je s 15 godina, davne 1878., otišao iz Požege za Hamburg, a nakon toga do – Londona. U britanskoj prijestolnici javio se na oglas za ekspediciju u Afriku gdje je svladao nekoliko domorodačkih dijalekata i postao osoba za komunikaciju s domorocima! O ugledu koji je stekao, dovoljno govori činjenica kako ga je belgijska vlada imenovala povjerenikom za Istočni Kongo. Otkrio je i slapove na rijeci Kwilu, koji od tad nose ime slapovi Zrinski. Svojim putovanjem inspirirao je braću Seljan, a ako želite čitati njegove avanture, potražite knjige ‘Listovi iz Afrike’ i ‘Novi listovi iz Afrike’.

Mate Šimunović

Naš, a svjetski, mogli bismo uzviknuti, pošto je nadimak gospodina Šimunovića bio upravo – Svjetski! Rođen u Stilju kraj Vrgorca, Mate je na put krenuo 1928. u svojim kasnim dvadesetima, te sve do 1947. i povratka kući u društvu psa Globusa (još jedna potvrda tko je najbolji čovjekov prijatelj), prešao 360 tisuća kilometara pješice, jedrilicom i biciklom!
U tom razdoblju ukupno je posjetio 70 raznih država, mnoge otoke u Indijskom i Tihom oceanu na kojima se susreo i s domorocima koji do tad nisu bili u doticaju sa civilizacijom. Sve te dogodovštine nalaze se u njegovoj knjizi ‘Ja, Mate Svjetski’, koja je prije 7 godina izdana kod nas.

Nažalost, u domovinu se vratio u krivom trenutku, nedugo nakon Drugog svjetskog rata, 1947., UDBA mu je oduzela putovnicu koju više nikad nije vidio.
Samim time, njegova putovanja ovdje su završila i umro je 22 godine poslije u Vrgorcu.

Joža Horvat

Koliko god bio poznat kao pisac, Joža Horvat jednako je u povijest Hrvatske ušao i kao moreplovac, s obzirom da je svojom jedrilicom Besa – oplovio svijet. Učinio je to sa suprugom Renatom, sinom Markom i još dva člana posade.
Isplovili su 1965. iz Boke Kotorske, a putovanje oko svijeta potrajalo je pune dvije godine. Put je krenuo prema Otrantu, zatim Gibraltaru, nastavljen prema Maroku i Kanarima, nakon čega slijedi prelazak Atlantika! Kroz Panamski kanal posada je stigla do Pacifika, a put je nastavljen prema Tahitiju, Novoj Gvineji, Indoneziji, Indiji… Prolaskom kroz Sueski kanal Besa je uplovila u Sredozemno more i uskoro se vratila doma, pa ako niste, obavezno trk do prve knjižnice i pročitajte knjigu ‘Besa – brodski dnevnik’ u kojoj je Horvat sve potanko objasnio.

Datum objave: 11.05.2020.