Autor: CroExpress
Neki je pustinjak u starodrevnoj priči stalno ponavljao da ima pune ruke posla, ljudi su se čudili njegovim riječima, jer ga nikada nisu vidjeli da nešto posebno radi.
– Imam dva sokola koja trebam ukrotiti, moram paziti na dva kobca, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti konje i magarca i još uz sve to vezivati lava!
– A gdje ti je zvjerinjak – pitali su ga? Mi ne vidimo ni jedne životinje, a ti nam govoriš o tolikima!?
Tada im je pojasnio ovako:
– dva sokola su dva naša oka; za svačim lete i za svašta se prilijepe i teško ih je obuzdati!
– dva grabežljiva kobca su naše ruke; sve bi uzele i sve zadržale za sebe i njih je teško nadzirati!
– dva zeca su naše noge, koje vječno nekamo idu i lako se umore!
– konji i magarac su pak naše tijelo, koje treba timariti… ono tegli, nose, posrće…
– i konačno lav! To je naše srce – naša moć i snaga, a prepuno je želja… i njega je najteže krotiti!
Datum objave: 07.04.2020.
