Autor: Goran Bandov
Iako naslov vjerojatno upućuje da ću pokušat konkurirati Modnom mačku, to mi nije namjera – bar ovaj put.
Jedne od karakteristika suvremenog Vijetnama, koja jednostavno bode u oči i ne možeš ju zanemariti – sveprisutne male (da ne kažemo dječije) plastične stolice i stolići u skoro svim vijetnamskim restoranima. Nekad imaš osjećaj kao da sjediš na samom podu i zapravo nisi siguran hoće li te izdržati (zapravo si iznenađen kad se ne raspadne pod tobom).
Samim Vijetnamcima je lakše s prosječnom visinom 160cm (muški), 150cm (žene) i prosjećnim kilogramima koji bi prije ukazali na neuhranjenost, nego višak kilograma. Koliko su te stoličice sveprisutne, imaš osjećaj kao da su na nekom drakonskom sniženju u trgovini igračaka za curice pa su ih svi pokupovali za svoje restorane.
Poduzetnost Vijetnamaca je golema, vjerojatno kao i samo siromaštvo koje ih tjera na domišljatost u borbi za preživljavanje. Često se može vidjeti kako netko iznese neko jelo, neke svoje skuhane sarmice, pečeno meso, nešto poput fritula ili što god već i postavi tih par stolica oko sebe i čeka da mušterija naiđe. Čini se kao pravi mali restoran, samo je ovo ‘one man show’ na ulici, na parkiralištu, između nekih kanti, nasred trga ili iza nekog žbunja.
Inače, ima doslovno iza svakog čoška. Nekako ostaje dojam da ovdje nitko ne kuha doma i svi jedu vani.
U onim zapadno-izgledajućim restoranima, gdje su porcije po 5-6$ ima značajno više stranaca od domaćih. U onim drugim, gdje je hrana po dolar ili dva, koji su zapravo autentično vijetnamski, masa je domaćih ljudi. Nekako je dojam da je uobičajeno jesti vani, barem u večernjim satima kad su restorani redovno popunjeni.
Uglavnom, kad vam idući put dođe neka susjeda na kavu i kolače, a vaše plastične stolice na balkonu ili vrtu izgledaju ofucano, samo joj recite da ste čuli kako je to u Aziji ludi hit pa ste si htjeli priuštiti malo daška Azije doma. Odmah ćete dijelovati ‘in’.
Datum objave: 01.08.2019.
