Poznato je da su  jugokomunisti izmišljali neprijatelje i onda kad ih nisu imali jer bez njih ne bi mogli opravdavati smisao svoga postojanja i djelovanja.

Slično se događa i s onima danas u Hrvatskoj koji su uzurpirali oznaku antifašizama kako bi uz pomoć zakona progonili sve one koje proglašavaju fašistima, nacistima, ustašama i četnicima da bi proturivali svoje jugokomunističke ideje i zamisli, i to sasvim legalno jer simboli jugokomunizma po njima ne mogu biti zabranjeni s nemuštim objašnjenjem samo radi toga što su bili pobjednici u Drugom svjetskom ratu, a što su zločinački činili tijekom rata i još više u poraću to kao da je bilo opravdano ili u najgorem slučaju samo manji incidenti.

Iz glasila Jutarnjeg lista saznali smo da se sprema zakon kojim bi bili zabranjeni i kažnjavani svi simboli nacizma, fašizma, ustaštva i četništva, dok se komunistički simboli uopće ne spominju premda se to protivi rezoluciji Europskog parlamenta i Vijeća Europe o osudi svih totalitarnih režima pa i komunističkoga.

To nikako ne smije proći, to bi bila legalizacija simbola jednog totalitarnog režima koji je u svijetu ostavio krvavi trag od oko sto milijuna ubijenih, a da o ostalim zločinima i ne govorimo. Ako bi crvena petokraka zvijezda, srp i čekič, poklič Smrt fašizmu – sloboda narodu! i jugoslavenski i hrvatski grbovi i zastave iz doba komunizma bili dopušteni, onda bi to bio znak da Republika Hrvatska nije demokratska nego komunistička zemlja, bio bi to svjetski skandal i povod da se Vladu koja je zakonski odobrila takvu sramotu optuži pred međunarodnim pravosuđem.

Inicijativa za zabranu desničarskih simbola i izostanak takve zabrane za komunističke simbole došla je od jedne frakcije židovske zajednice u Hrvatskoj koju predvodi Ognjen Kraus, potomak jedne komunističke obitelji, što govori o njegovoj neobjektivnosti kad je riječ o toj problematici koju on „fura“ već desetljećima.

No današnja Hrvatska nije u ideološkom i političkom pogledu sljednica ni komunističke, a niti ustaške Hrvatske jer ono što piše u preambuli njezina Ustava, spominjanje Zavnoha i NDH, nema normativnu važnost nego je samo jedno od više tumačenja hrvatske povijesti zašto se donosi Ustav. Navodno je to Tuđmanov rukopis kojim je htio dokazati samo kontinuitet hrvatske državnosti kakav nije nikad postojao, bilo je baš obratno, hrvatska povijest odlikuje se uočljivim diskontinuitetom sličnim i kod nekih drugih europskih nacija.

Ovu običnu činjenicu često zaboravljaju i neki pravnici.

Tuđman je unio Zavnoh i NDH u preambulu samo da bi sačuvao Republiku Hrvatsku od napada da je ustaška što mu nije uspjelo, a niti će ikome uspjeti jer klevetnici su tu jači od branitelja istine, pa se stoga taj kratki tečaj hrvatske povijesti može mirne duše izbrisati o čemu smo više puta pisali. Hrvatska se ne zasniva na antifašizmu nego na zasadama zapadne demokracije kao i brojne druge države slobodnoga svijeta.

Spomenimo samo neke od njih kao višestranačje, trodiobu vlasti, slobodno tržišno gospodarstvo, rastavljenost Crkve od Države,  prava manjina, ravnopravnost spolova, slobodu medija itd.itd.

Fašizam i antifašizam su ideologije koje ne spadaju u demokratske ustave

Crvena zvijezda petokraka nije simbol radničkoga pokreta, kako tvrde neki naši ljevičari, nego komunističkih partija i država diljem svijeta. Također nije inačica starohrvatskog pentograma kako je nekoč pisao Stipe Šuvar. Odakle je došla svjedoči Vladimir Nazor u jednoj od svojih partizanskih pjesama: S Dona, s Volge i s Urala visoko je zatreptala pa na naše kape pala zvijezda crvena…

A koji su bili vođe onih koji su nosili petokraku također je Nazor zabilježio: Uz Tita i Staljina dva junačka sina nas neće ni pakao smest … I još jedno slavljenje Staljina: Sovjetski je Savez ogroman i jak jer su ga sagradili Staljin, Lenjin, Marx…

Nazor je u to vrijeme bio staljinist, a  nagrada nazvana njegovim imenom najvažnije je kulturno odličje u Republici Hrvatskoj do dandanas.

Njemu je staljinizam oprošten, Mili Budaku ustaštvo nikada. Eto to je šizofrenija službene politike sadašnje Hrvatske. Hrvatskoj je trebalo gotovo tri desetljeća da s najljepšeg zagrebačkog trga zbriše Titovo ime, ime jednog od deset najvećih zločinaca 20. stoljeća! Toliko o ukotvljenosti komunizma u hrvatskoj političkoj klasi koja sada prijeti novčanim kaznama i zatvorima onima koji se kite ustaškim ili četničkim simbolima, dok su ostali simboli navedeni u prijedlogu zakona samo alibi kako bi se glede tih zabrana zavarala strana javnost.

Još preostaje obnova Golog otoka za prijestupnike te vrste

Ono što je najgore u bjesomučnosti ove vrste jest činjenica da se u zemljama u kojima je rođen fašizam i nacionalsocijalizam, u Italiji i Njemačkoj, znatno blaže postupa s onima koji ne žele zaboraviti Mussolinijev i Hitlerov režim nego što bi to htjeli „naši“ antifašisti sa svojim tobožnjim protivnicima. U Italiji djeluju profašističke stranke od samog oslobođenja zemlje od fašizma pa do danas.

Zastupljene su u nacionalnom i čak u Europskom parlamentu, pa to ne ugrožava demokraciju u toj državi. U Njemačkoj je ksenofobična i izrazito nacionalistička partija Alternativa za  Njemačku, vodeća oporbena stranka u Bundestagu što ne narušava demokratsku sliku te uspješne zemlje. Mussolinijev grob u njegovu rodnom mjestu godišnje posjećuje na desetke tisuća njegovih obožavatelja.

Španjolci su uklonili zemne ostatke svoga diktatora Franca iz spomen područja Valle de los caidos kraj Madrida prebacivši ih u njegovu obiteljsku grobnicu koju također posjećuje na tisuće njegovih poštovatelja. Doduše, u Njemačkoj je zakonski zabranjeno zagovaranje Anschlussa, priključenja Austrije Njemačkoj, veličanje nacističke ideologije i njekanje holokausta, ali to su specifično njemački problemi koje se ne može preslikati na Hrvatsku .

U Njemačkoj je Ustavni sud odbio zabraniti pronacističku Nacional-demokratsku stranku s obrazloženjem da je „doduše antiustavna ali da ne ugrožava ustavni poredak jer je za to preslaba“, što bi u Hrvatskoj bilo nemoguće.

Ovakovih primjera mogli bismo nizati još više. U našoj republici kao da se ostvarila Šuvarova izreka, jedna od njegovih lucida intervala, kako su postkomunisti gori od komunista. Tome bismo mogli dodati da su oni ostali ono što su uvijek bili – ortodoksni komunisti koji ne žele prihvatiti demokratsku zbilju u Hrvatskoj nego traže neprijatelje i tamo gdje ih nema.

Saborski demokrati morali bi im uskratiti taj zakašnjeli užitak progona vještica jer Hrvatska danas ima mnogo važnijih problema koja mora rješavati da bi uopće opstala kao društvo i država nego što je zabrana simbola mrtvih desnih ideologija i režima.

Spomenimo samo masovno iseljavanje mladog svijeta, silne troškove nastale potresom u Zagrebu i Banovini, izostanak zarade od turizma, revitalizaciju gospodarstva uopće, reformu sudstva, izbornog zakona i preambule Ustava itd. Sve su to važniji zadatci pred kojima se nalazi hrvatska država i društvo od zabrane bilo kakvih simbola  koji se često pojavljuju u javnosti samo radi prosvjeda očajnih pojedinaca i skupinica protiv neučinkovitosti vlasti i jalovosti oporbe u Hrvatskoj, a da oni koji ih zloupotrebljavaju nemaju pojma ili vrlo maglovite predodžbe o njihovu značenju.

Autor: CroExpress, Gojko Borić Datum objave: 13.04.2021.