Autor: CroExpress
Kolumnisti poznatog američkog dnevnik The Wall Street Journala Wess Mitchell koji je u nekoliko navrata bio član američke administracije zadužen za europske poslove, a služio je i u mandatu Donalda Trumpa i Charles Ingrao, stručnjak za Habsburšku Monarhiju, pišući o epidemijama, osvrnuli su se na primjer iz Vojne krajine iz 18. stoljeća a za koji kažu da je primjer iz kojeg možemo najviše naučiti u današnjoj borbi.
Habsburška Monarhija 1710. uspostavila je na području Vojne krajine koja je većinom bila u današnoj Hrvatskoj, sanitarni kordon kako bi spriječila širenje bolesti iz Otomanskog Carstva.
‘Akcija Josipa I. ipak nije spasila cara; umro je od velikih boginja u travnju 1711. godine nakon druženja sa svojim premijerom koji nije znao da je njegova kći dobila istu bolest. Tada nitko nije znao mnogo o ‘socijalnom distanciranju’. Pa ipak, carski sanitarni kordon nadživio je cara za stoljeće i pol‘, piše WSJ, a autori zatim navode snage sustava koji je car stvorio, prenosi Večernji list.
Habsburško-otomanska granica bila je jasno odvojena tisućama milja rijeka, vrhovima planina i graničnim oznakama koje je postavila bilateralna mirovna komisija. Već je otprije postojala militarizirana zona sa snažnim tornjevima i vojnim garnizonima koji nisu samo branili carstvo od turskih napada nego su i provodili granične poslove te su procesuirali kršćane koji su bježali od otomanske vlasti.
Autori zatim uspoređuju Vojnu krajinu s današnjim stanjem na američkoj granici. ‘I dok se mi oslanjamo na 21 tisuću agenata Granične straže na meksičkoj i kanadskoj granici, čak 100 tisuća žestokih i šareno obučenih vojnika Srba i Hrvata bili su dostupni braniti južnu granicu Habsburške Monarhije koja je obično bila duboka desetinama milja’. Jedna je milja oko 1,6 kilometara. Zatim opisuju sanitarni kordon: ‘Do sredine 18. stoljeća bilo je dvije tisuće utvrđenih tornjeva na svakih pola milje, isprekidanih s 19 graničnih prijelaza koji su registrirali, udomili i izolirali svakog na najmanje 21 dan prije nego što su dopustili ulazak na teritorij carstva. Prostorije su bile svakog dana dezinficirane sumporom i octom, a roba kojom se trgovalo bila je ocjenjivana prema mogućnosti prenošenja klica.‘
Koliko su pravila bila striktno provođena, svjedoči i jedan engleski promatrač: ‘Ako se drzneš prekršiti zakone karantene, bit će ti suđeno brzinom vojnog suda; sud će ti izviknuti kaznu s udaljenosti od 50 metara…, a nakon toga bit ćeš pažljivo upucan i bezbrižno zakopan.’
Do 1881. Vojna krajina služila je u mnoge svrhe, pišu autori za WSJ, ali u borbi protiv epidemija imala je najvišu, ali ne dovoljno često spominjanu vrijednost. U stoljeće i pol prije uspostave sanitarnog kordona, samo je kuga u Europu ušla s Bliskog istoka najmanje osam puta, a nakon uspostave ni jednom. Najmanje pet puta epidemije koje su izbile u Otomanskom i Ruskom Carstvu zaustavile su se pred granicama Habsburškog Carstva.
Ovoj se praksi divio Napoleon i sanitarni je kordon, piše WSJ, potpuno sačuvao nakon što je Francuska anektirala Hrvatsku (1810. – 1813.). Sanitarni kordon propao je ipak zbog političkih razloga: nisu ga voljeli liberali zbog smetnji za trgovinu, a ni nacionalisti iz Hrvatske i Mađarske zato što je Vojnom krajinom upravljao Beč. Mađarska ju je ukinula nakon što se Carstvo podijelilo na dva djela.
Zbog toga habsburško iskustvo pokazuje, komentiraju autori za WSJ, potrebu da se predvidi problem epidemija umjesto da se tek reagira. Isto tako, fizički je prostor važan kad se bori protiv epidemije. To je teško shvatiti zapadnoj javnosti koja je naviknula na globalizaciju, ali jasno utvrđene granice pridonose javnom dobru. Isto tako, epidemije nisu vezane samo za javno zdravstvo nego su i geopolitičko pitanje.
Vojna krajina za Habsburšku Monarhiju bila je i sigurnosno pitanje, a odnos te države prema Otomanskom Carstvu primjer je za ono kako bi se SAD trebao ponašati prema Kini: Habsburško Carstvo uspjelo je održavati dobar sustav trgovine s Otomanskim Carstvom, ali se istodobno borilo i protiv epidemija.
Datum objave: 10.04.2020.
