ljubav, tuga i ponos...

Mjesec je studeni, mjesec u kojem se Vukovarci prestanu smijati. Koliko god se tijekom godine trudili prihvaćati život sa svim njegovim radostima i tugama, dolaskom pretposljednjeg mjeseca u godini misli se vraćaju na najtragičnije razdoblje novije povijesti i osmjeh zamre na usnama, a iz očiju se zrcali tuga.

Usprkos godinama koje prolaze, sjećanja ne blijede, a niti intenzitet osjećaja. Isprepliću se emocije, od duboke tuge, osjećaja bespomoćnosti i neizvjesnosti, jer još uvijek nisu pronađe sve žrtve, do osjećaja prkosa i neizmjernog ponosa.

Početkom 1991. godine nitko nije mogao ni naslutiti događaje koji će uslijediti, kao ni razmjere koje će oni poprimiti.

Prve žrtve u Domovinskom ratu pale su na Uskrs, 31. ožujka 1991. godine na Plitvicama. Samo mjesec dana kasnije, točnije 02. svibnja 1991. godine, početak sunčanog dana nije nagovještavao krvavi epilog. Toga dana, u Borovo Selu, iz zasjede je mučki ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika i može se reći da je to bio početak agresije na Hrvatsku.

Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87 dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenoga 1991. godine.

Iako je bitka predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku  koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, hrabra i odvažna obrana Vukovara pokazala se presudnom u Domovinskom ratu i može se reći da je u Vukovaru obranjena Hrvatska.

Taktika i ratna strategija Bitke za Vukovar  danas se proučava na mnogim  vojnim studijima, a u mnogome je doprinijela i međunarodnom priznanju Hrvatske koje je uslijedilo samo dva mjeseca nakon okupacije Vukovara, točnije 15. siječnja 1992. godine.

Dok danas šećete njegovim ulicama, teško je zamisliti da je Vukovar devedesetih u potpunosti uništen.  

Samo se vukovarski Vodotoranj držao. Prkosno se izdizao iznad grada, nijemo vrištao.

Vodotoranj – najviša i najuočljivija građevina u Vukovaru, gađan s više od 900 projektila, zadobio je 640 ratnih rana.

Vodotoranj – početak i kraj svega, stajao je uspravno, nije se dao…, nisu ga dali… Hrvoje Džalto, Ivica Ivanika… sasvim obična imena neobičnih ljudi. Imena dvojice branitelja, koji su zahvaljujući svojoj hrabrosti i neizmjernoj ljubavi prema Domovini nastavili živjeti i nakon života. Svaku noć hrabro su se penjali na vrh Vodotornja postavljajući uvijek iznova novu, neoštećenu hrvatsku zastavu i tako svako jutro davali Vukovarcima novu nadu i dodatnu snagu.

Grad se polako dizao iz pepela, oporavljao se, svatko od njegovih stanovnika utkao je u njega po neko svoje sjećanje, kako bi što više nalikovao nekadašnjem Vukovaru i potvrdio tvrdnju Siniše Glavaševića: „Grad – to ste vi.“  Jedino što nedostaje su ljudi kojih više nema i njih ne možemo vratiti. Možemo ih se sjećati, i voljeti ih… Bili su dio naših života i ostavili su dubok trag u povijesti svoga grada i svoje domovine.

Priča o tragediji jednoga naroda, o žrtvama, herojima, prkosu i ponosu, pretočena je u Vukovarski nokturno koji objedinjuje sva memorijalna mjesta u gradu. Vukovarski nokturno mozaik je sjećanja, sastavljan od niti koje zajedno čine cjelinu, dirljivu, potresnu, nezaboravnu… satkanu u  vukovarsku istinu.

On je ljubav, tuga i ponos…i nastojanje da se doživljeno ne zaboravi, ali i ne ponovi.

Vukovar je mjesto posebnog domovinskog pijeteta

Svako mjesto u gradu, svaka stopa krije neku priču, neku tajnu, neko ime, neku žrtvu;  samo se treba potruditi saznati ju.

Vukovarski nokturno čine: Spomen obilježje u Borovo Selu, Trpinjska cesta – Groblje tenkova, Dom hrvatskih branitelja, Kukuruzni put, Velepromet, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991., Spomen područje Ovčara, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Križ na ušću Vuke u Dunav, Vodotoranj, Jean-Michel Nicolier, Spomenik Otac i sin, Popis vukovarskih žrtava u Domovinskom ratu.

Ne može se reći koje je mjesto upečatljivije i dirljivije, jer tek nakon obilaska svih lokacija postajete svjesni stvarnosti te 1991. godine i osjetite težak naramak tuge, no isto tako ostanete zatečeni snagom emocija i jednostavno neko vrijeme budete bez riječi, dok se dojmovi ne slegnu.

U centru Vukovara, na ušću Vuke u Dunav, podignut je monumentalni spomenik za sve one koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Na mjestu gdje se uvijek samo pružao pogled na široku i moćnu rijeku, sada stoji bijeli križ, kao simbol i kao uspomena, ali i opomena.

„Navik on živi, ki zgine pošteno“, uklesano je najstarijim hrvatskim pismom, glagoljicom. I žive oni u nama, i mi svaki dan živimo s njima.

U dvorištu Franjevačkog samostana i  župne crkve sv. Filipa i Jakova  u Vukovaru, na brijegu iznad Dunava, svoje mjesto našao je popis na spomen svim vukovarskim žrtvama u Domovinskom ratu – svi na jednom mjestu. Bio je to dug put prožet strahom da se koga ne izostavi. Ona su ovdje ispisana s dubokim ljudskim poštovanjem i zahvalnošću i ne mogu biti samo dio statistike; njihova imena su povijest i poticaj za put mira. Uvijek ćemo ih se s ljubavlju sjećati i moliti za njihov vječni mir i uskrsnuće.

Da smo stali i da nismo išli naprijed, to bi bio naš poraz i predaja, ovako sve što radimo – to je naše HVALA njima.

Ove godine, uoči obljetnice obilježavanja Sjećanja na žrtvu Vukovara, otvoren je obnovljeni vukovarski Vodotoranj koji se od građevine za vodoopskrbu prometnuo u junaka našega doba i simbol hrvatskog zajedništva.

Vodotoranj danas – orijentir i putokaz –  stoji uspravno i ponosito, unatoč ranama i svemu proživljenom i čuva sjećanja na slavnu prošlost i hrabre ljude.

Vukovar je metafora života

Kao što u životu ništa nije pravolinijski već se neprestano isprepliću tuga i radost, suze i smijeh, usponi i padovi, tako je i u Vukovaru. Prošao je on svoju kalvariju, ali to ga nije slomilo, ima svoj Vukovarski nokturno koji je i tuga i ponos, ali ima i Dunav i Vuku, Vučedol i Adicu, osobe i znamenitosti po kojima je poznat, prvog hrvatskog nobelovca koji je ovdje rođen, turističke sadržaje i nadaleko poznatu gastronomsku ponudu. Ima i vučedolsku golubicu kao simbol mira i kontinuiteta života.

Autor: Hrvatska turistička zajednica Grada Vukovara Datum objave: 03.11.2020.