Autor: Gojko Borić
Preda mnom je obimna knjiga pod naslovom ‘Vrgorska krajina, Makarsko primorje i Neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.) Likvidacije i progoni’, od ni više ni manje nego 1308 stranica dokumenata o djelovanju navedenih organa nasilja komunističke Jugoslavije na navedenim područjima i u tom razdoblju, izdanje Hrvatske družbe povjesničara dr. Rudolf Horvat, Zagreb, 2018.
Riječ je o likvidacijama i progonima pojedinaca i skupina hrvatskoga naroda u tom gotovo stopostotnom hrvatskom nacionalnom području. Zaslužni za ovu nadasve vrijednu dokumentaciju su Blanka Matković i Stjepan Štimac, a pomogli su im Magdalena Vuković i Ivan Andabak. Svima najveće priznanje i hvala. Njihov rad trebao bi biti uzorkom za slične pothvate u ostalim hrvatskim sredinama da se napokon dokaže kako je Komunistička partija Jugoslavije, odnosno Hrvatske, bila sa svojim organima nasilja i prisile zapravo teroristička organizacija od samog početka njezina ustanka u Drugom svjetskom ratu, a ne samo neposredno poslije rata i tijekom cijelog razdoblja svoje diktatorske vladavine. Ovom dokumentacijom autori su razbili klišej o ‘crvenoj Dalmaciji’. Začuđuje velik broj pripadnika raznih vojnih i civilnih formacija NDH u navedenim općinama.
Komunistički organi nasilja pratili su i progonili i najbezazlenije izražavanje neslaganja s režimom, primjerice one koji su slušali strane radio-postaje i dopisivali sa svojima u zapadnom inozemstvu, tko je polazio na mise ili pjevao u crkvenim zborovima. Partizani su posebno bili brutalni protiv tzv. ustaških obitelji i sela te protiv Katoličke crkve, svuda gdje je bila uspješna. Sumnjivi su bili svi koji nisu bili izrazito komunistički i jugoslavenski orijentirani, a tih je bilo mnogo više nego što se dosad znalo. Likvidacije tzv. neprijatelja naroda bile su sprovađane odlukama partijskih komiteta i zapovjedništava partizanske vojske, neke bez formalnog suđenja, a njih ne mali broj brzim odlukama navedenih struktura.
Ono što dodatno izaziva čuđenje je golema nepismenost gotovo svih dokumenata, prepunih srbizama i crnogorizama, kakvi se uopće ne mogu naći u bilo kakvim drugim zapisima područja o kojima je riječ. Kao da dalmatinski komunisti nisu imali povjerenje u svoje kadrove glede sprovođenja nasilja, nego su doveli Srbe i Crnogorce da to rade. U dokumentima nalazimo i brojne konkretne pogreške o nekim političkim emigrantima što je znak da komunistički organi sigurnosti ipak nisi imali baš ‘solidne’ doušnike u inozemstvu.
Ne treba posebno naglašavati da potpisnici ovih dokumenata nisu u slobodnoj Hrvatskoj izvedeni pred lice pravde i odgovarajuće kažnjeni. Hrvatska kao da je još uvijek komunistička zemlja.
Datum objave: 15.10.2018.
