Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i udijelio trajne mandate devetero vjeroučitelja.
Hodočašće vjeroučitelja Sisačke biskupije u svetište Majke naših stradanja u Goru održano je u subotu 26. rujna. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i udijelio trajne mandate devetero vjeroučitelja te krstio malu Mariju, drugo dijete obitelji Gusić.
U koncelebraciji bili su rektor svetišta preč. Paško Glasnović, biskupijski ekonom mons. Zdravko Novak, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković i župnik iz Popovače vlč. Ivan Petrović, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.
U homiliji biskup je podsjetio kako ovdje u Gori Mariju nazivamo Majkom naših stradanja. „Ovo je mjesto i ova crkva bila barem dvaput rušena, ljudska ju je mržnja htjela uništiti. Ipak ona opet stoji i svjedoči da je naša ljubav prema Majci Mariji jača od svake zatorne mržnje.
Zato je ona koja nas ovdje čeka i kojoj se molimo uvijek kada ovamo dođemo Majka naših stradanja koja je s nama kad nam je teško, ali i Sunce koje sviće poslije kiše, poslije oluja i nevolja i obasjava nam put mira i radosti.
Kruna, ponos i radost
Mariji, Majci Crkve, ovdje su se molili mnogi naraštaji i utjecali se u njezin zagovor. Učinimo i mi to danas uvjereni da će nam ona pomagati ove školske godine, osobito u uvjetima pandemije od korona-virusa, ona koja je ‘coronata in coelo – na nebu okrunjena’, a ta njezina kruna, ponos i radost smo svi mi koji slijedimo njezina Sina, našega Gospodina Isusa Krista. Upravo je to put pobjede nad svakim zlom: biti Božji“, rekao je biskup.
U nastavku biskup je podsjetio kako se danas spominjemo svetih Kuzme i Damjana mladića i blizanaca koji su u rano kršćansko doba na bliskom Istoku liječili ljude koji su im se obratili za pomoć.
„Ljudi su ih zvali anargyroi (= bez srebra), odnosno nepotkupljivi, oni koji ne trebaju srebro. Unatoč tome su ih pogani optužili da se bave čarobnjaštvom te žele tako odvesti ljude u kršćanstvo. Pogubljeni su oko 300.godine, kad su imali oko 30 godina.
Propovjednik kaže da je ‘isprazna mladost i doba tamnih kosa’, no to je više rečeno kao upozorenje odnosno da to većina mladih živi u ispraznosti jer se daju zavesti od mnogih primamljivih ponuda koje ih na žalost ne mogu usrećiti.
Zato ste vi, dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, dragocjeni. Zato je vaš rad nezamjenjiv i veoma važan u društvu i u Crkvi. Vi mlade vodite prema vječnim vrijednostima, da im ne bude život isprazan, da otkriju one trajne ljepote koje ne zasljepljuju samo trenutno, a dugoročno ostavljaju duše praznima i nesretnima.
Kad govorimo o životnim dobima, dajmo se poučiti od Psalma 90 koji u molitvi Bogu vapije:
‘Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.“ (Ps 90) Zapravo „brojiti dane“ znači razmišljati o prolaznosti života, uvidjeti da je kratak život naš na zemlji, te da ne smijemo kroz njega proći ne upoznavši ono i Onoga koji je vječan i neprolazan’.
Više oslanjati na Boga
Propovjednik u lijepim slikama opisuje starost: tu su ‘čuvari kuće koji zadrhte i pognu se junaci’ tj. noge izgube čvrstinu i leđa se poviju; zatim ‘mlinarice koje posustanu’ tj. zubi kojih nedostaje; zatim je to vrijeme kada ‘potamne one što gledaju kroz prozore’ tj. oči oslabe; ‘kad se zatvore ulična vrata, i oslabi šum mlina’ tj. više uši ne čuju dobro pa ‘utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme’; to je doba ‘kad uzbrdica počne strašiti, a put plašiti’.
To je vrijeme u kojem ljudske sile slabe, ali bi čovjek koji je mudar i iskusan trebao svoj život sve više oslanjati na Boga, da se ne bi moglo reći za njegov život: ‘vanitas vanitatum , omnia vanitas – ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost’. Upravo obrnuto: sve treba biti ispunjeno, život pun radosti i mira, pun dobrote i ljubavi, pun razumijevanja i sreće. Da, to je moguće ako slijedimo Gospodina.
Riječi Pisma mogu se prevesti i ‘taština nad taštinama, sve je taština’. To značenje više daje naglasak na moralnoj izopačenosti da je čovjek usmjeren samo na sebe, da je tašt, sebičan i zaljubljen u svoj dobar glas te ne trpi prigovora, što u konačnosti znači isto: naime da živi isprazno“, ustvrdio je biskup pozvavši na kraju na molitvu za vjeroučitelje i za mlade u našim školama.
„Da Marijin zagovor i njezina blizina prati sve nas, da svi budu na putu Božjem, da ne istroše uludo svoj život nego mudro, bojeći se Boga i čineći dobro bližnjima“.
Istinski Isusov učenik
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratila i predstojnica Katehetskog ureda Sisačke biskupije s. Smilja Čirko istaknuvši kako je teško biti učitelj koji govori i podučava o Bogu, ako Isus, njegov Sin, nije naš osobni učitelj, onaj koji oblikuje naše riječi, život i rad. „Moje naviještanje i svjedočenje trebaju biti Učiteljeva poruka.
Istinski Isusov učenik pomno sluša i u srcu promišlja te to voljom ostvaruje u svom životu. Svima vama želim dobro uho za slušanje, srce i razum za promišljanje i hrabrost i volju za usvajanje onoga što nam je ostavio u Evanđelju“, zaželjela je okupljenima s. Smilja.
Na kraju vjeroučitelji su se oprostili od svog dugogodišnjeg kolege Josipa Bulata koji će uskoro otići u novicijat franjevaca konventualaca te je na putu svećeništva. Prije mise svoje iskustvo vjere i povjerenja u Boga u političkom poslanju i borbi za opće dobro sa okupljenima je podijelila zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir.
Autor: CroExpress/SV Datum objave: 28.09.2020.
