Autor: CroExpress/don Damir Bistrić
Sv. Ivan, svojim iskustvom i ponavljajućim pisanjem o Božjoj ljubavi pokazanoj u Isusu Kristu, zaslužuje svoj blagdan u blizini Božića. On se tako nalazi u blizini Betlehema, kao što je bio i uz križ Gospodinov. Upravo ovo su dva mjesta u kojima Bog pokazuje svoju ljubav. To su mjesta koja svjedoče dokle seže nevjerojatna Božja ljubav prema nama.
Ivan je evanđelist utjelovljenja Božića … i riječ tijelom postade… Zaokupljen je stvarnošću utjelovljenja. On želi podsjetiti sve da ‘ono što je on vidio svojim očima i što su njegove ruke opipale’ jest Riječ koja je postala tijelom. Sin je Božji doista uzeo našu ljudsku narav, a ne samo privid čovjeka, postao nam u svemu jednak osim u zlu i grijehu!
Istom snagom, sveti Ivan potvrđuje identitet između onoga kojega su vidjeli mrtva na križu s probodenim bokom i uskrslog. Nemoguće je odijeliti utjelovljenje od uskrsnuća. Riječ je postala istinsko tijelo da bi moglo umrijeti i uskrsnuti. To je stvarnost spasenja ponuđena nam na razmišljanje, i prihvaćanje; ponuđena nama da postane naš osobni put, istina i život.
Ne trebamo se čuditi ako smo danas na blagdan sv. Ivana pozvani da uz jaslice, pogledamo i grob na koji je Ivan trčao na dan Uskrsa. Pogledavši u grob, i vidjevši da je prazan, Ivan ‘vidje i povjerova’. Zavirio je u tajnu Isusovog uskrsnuća i povjerovao u njegovu veličanstvenu prisutnost po Duhu Svetom.
Istina, on nije svjedok uskrsnuća. Nitko nije bio prisutan kada se izmučeno i ubijeno Kristovo tijelo preobrazilo u uskrsno tijelo. Ivan je svjedok praznog groba. Prazni grob je pretpostavka naše vjere koja stavlja čovjeku kao odredište, ne smrt – nego ŽIVOT.
Otkriće praznog groba otvara težnje prema nepoznatome. Smrt prestaje biti pouzdani cilj. Prestaje biti siguran promašaj svakog puta. Gospodin koji je u smrt položen, nije više tu.
Prazan grob je činjenica i vjeruje se u ono što znači: smrt je mrtva, Isus je živ. Ivan je vidio, i povjerovao je. Vjerovati ne znači biti lakovjeran, preveslan – preveden žedan preko vode nego je vjera najrazumnije iščitavanje stvarnosti. Uskrsli život znači zacijeljene rane života, grijeh ostavljen prošlosti, zlo zaboravljeno.
Duboko u sebi posjedujemo ono za što je Ivan posvjedočio da ne može biti u grobu: ŽIVOT. Što smo mi od tog života koji se zove Isus Krist i njegova Radosna vijest spasenja i ljubavi napravili? I naše ruke vjerom mogu opipati Otajstvo Utjelovljene Božje Riječi?
Možemo li i dalje pričati: da ja sam kršćanin, ja sam vjernik, ja slavim Božić; a živjet kao poganin; bez Božića u srcu i životu; bez ikakva doticaja sa Utjelovljenom Ljubavi u molitvi, sakramentima, u nedjelji kao središtu vjerničkog života?
Nedjelja, dan uskrsnuća, jest dan koji sadržava sve dane. Stoga kršćanin trena živjeti sve dane, živeći u svakodnevnoj fešti vjere, u svjetlu utjelovljenoga i uskrsloga Gospodina.
Neka nam Utjelovljeni i Uskrsli Gospodin i po ovom slavlju dotakne pameti i srca; da se oslobodimo vlastitog primitivizma u vjeri u koji smo se duboko zakopali, i konačno pristanemo uz Život koji se očitova u Isusu Kristu.
Datum objave: 27.12.2019.
