Autor: Branko Špoljar
Bernard Mandić (24) u Njemačkoj živi posljednjih devet mjeseci. Doselio je zbog posla; u Hrvatskoj nije imao redovit posao niti primanja, nije mogao plaćati režije. Kod dolaska mu je pomogao stric, koji je u Njemačkoj već radio i savjetovao Bernardu da završi školu za varioca jer ih je njegova tvrtka tražila. Bernard ga je poslušao i zaposlio se u toj tvrtki.
S jezikom, kaže, nema problema jer je kao dijete živio u Njemačkoj s obitelji. Radni dan mu započinje oko 7 i traje do 15 sati Nije previše užurban, osim kada ima mnogo posla pa se radi i subotom i nedjeljom. Što je, naravno, posebno plaćeno. Ipak, kako je posao fizički naporan, nada se da će u budućnosti pronaći nešto lakše, kako bi sačuvao zdravlje. Sve u svemu, zadovoljan je.
– Plaća je na vrijeme, dobivam malo više nego što sam mislio. Pomažem svojima, a mogu i sebi nešto priuštiti. Problem je bio naći stan. Prva tri mjeseca sam bio kod strica i gdje god sam našao stan, otišao na dogovor s ljudima da vidim stan, oni zadovoljni, ja zadovoljan, sve super, a kad sam im rekao ime i prezime, otkud sam, što sam, tu se stvorila druga slika o meni. Rekli su uvijek javit će se u par dana. Normalno, prođe malo više dana, ne javljaju se. Idem ja njih kontaktirati da vidim u čemu je stvar, kažu da su se odlučili za člana obitelji – priča Bernard.
U Njemačkoj mu najteže pada osamljenost. Kako kaže, duša mu procvate kad s nekim dobije priliku popričati na svom jeziku.
– Čovjek ako misli doći tu raditi, psihički se mora pripremiti na to. To nije nimalo jednostavno.
Bernard smatra da odlazak iz Hrvatske u Njemačku nema smisla ako ste u Hrvatskoj zaposleni s redovitom plaćom, čak i ako nije prevelika.
– Ako možete opstati, priuštiti si hranu, piće, odjeću, ne pomišljajte dolaziti, osim ako ste zapali u financijske probleme i ne možete opstati – poručuje.
Pogledajte video prilog!
Datum objave: 10.08.2015.
