“Plaćam pogrebno 150 kuna, dopunsko 80 kuna i još imam pokaz svaki mjesec 360 kuna. Dok platiš podstanarstvo, onda ti od plaće ostane ono malo i s tim se pokrivaj kako možeš”, objašnjava.
Bolesna i sama 56-godišnjakinja živi u garaži u Zagrebu. Primanja su joj minimalna primanja, no tvrdi da se nekako prilagodila, prenosi HRT.
“Morala sam. Nemaš kuda”, govori 56-godišnjakinja koja u mračnoj garaži u jednom zagrebačkom kompleksu živi još od 2015. godine. I nije jedina. Naime, u garažama u istoj zgradi, kaže, žive i drugi ljudi.
U životu je dosad promijenila brojne podstanarske stanove i radna mjesta. Trenutno radi kao čistačica. Plaća je redovna, ali skromna.
“Plaća je 3600, tako nešto. Kad je bila korona, onda su nam smanjili plaću, rekli su – nećemo vam davati više od 3200, i tako je bilo par mjeseci, i onda kad je prošla korona, malo su povisili. Redovna je plaća takva, ali ako imaš bolovanje, normalno da je manja”, kaže žena. S HRT-om je podijelila svoju ispovijest ali želi ostati anonimna. Nažalost, bolovanja joj nisu strana zbog zdravstvenih problema.
Takva primanja nisu joj dovoljna da si pronađe stan u Zagrebu, u kojemu su cijene posljednjih godina porasle toliko da je pronalazak stana izazov i za one s većim primanjima i da joj ostane za život dostojan čovjeka. Treba i jesti i plaćati druge troškove. Garažu plaća 500 kuna mjesečno.
“Plaćam pogrebno 150 kuna, dopunsko 80 kuna i još imam pokaz svaki mjesec 360 kuna. Dok platiš podstanarstvo, onda ti od plaće ostane ono malo i s tim se pokrivaj kako možeš”, objašnjava.
Kaže da joj se u početku bilo teško priviknuti na život u garaži, ali da je sada ondje već napravila svoj dom, koliko je to moguće. Garaža barem ima struju, što joj omogućuje da si ponekad nešto skuha na rešou. Pere se u garaži, znala se otuširati kod nekoga, ali to više ne čini. Nuždu obavlja u WC-u koji se nalazi u kompleksu. U garaži pere i rublje.
“Prilagodila sam se nekako. Ne ovisim da bih nešto tražila, da nešto trebam, žene mi donesu ovako nešto… Takoreći imam samo ono najosnovnije, kako vidiš. Čak imam samo jednu žlicu”, poručuje.
Boluje i od šećerne bolesti:
“Inzulin uzimam, lijekove uzimam, onda mi ta rana na nozi neće zamladiti zbog šećera, stresa i svega. Moraš paziti što jedeš, moraš paziti na stres... Šuti, trpi, kad malo stisne, onda idem doktorici”, kaže.
Autor: CroExpress Datum objave: 30.09.2021.
