Autor: Branko Barbić
Hrvatski svećenik Dragutin Kamber dočekao je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske na mjestu župnika u Doboju. Tijekom rata imenovan je pročelnikom duhovnika oružanih snaga NDH. Godine 1945. povlačeći se s vojskom NDH, nastavio je djelovati u hrvatskom iseljeništvu od Austrije preko Italije, Argentine, SAD-a do Kanade u kojoj je umro 30.lipnja 1969.
Kamber je u knjizi ‘Slom NDH – kako sam ga ja doživio’ opisao kako je doživio i proživio stvarnost hrvatskog naroda i države od svibnja 1941. do svibnja 1945. Pokušat ćemo u nastavku povući neke paralele između tadašnje i sadašnje situacije.
Svoj spis o postanku i slomu NDH nije stigao proširiti, ali i ovaj kratki spis otkriva kritički nastrojenog svjedoka koji priznaje da je nemoguće ukratko prikazati složenu stvarnost koju je proživio od proglašenja do sloma NDH.
‘Postanak NDH pozdravila je ogromna većina Hrvata s neopisivim oduševljenjem. Nije bilo pokrajine koja se nije toj činjenici veselila, ni društvenog sloja koji nije bio radostan. Vjerovalo se da su stoljetne patnje bile kao loši, prospavani san, koji je ostavio samo riznicu iskustava i opomena, temelj zajedničkog stvaralačkog zamaha cijelog naroda.
Odmah od prvih dana bio sam osobno neugodno iznenađen raznim vrlo neozbiljnim, vrlo neugodnim i vrlo štetnim pojavama. Razni mladići imenovani su po nekim mjestima logornicima, tabornicima, predstojnicima, a da i ne govorim o običnim neškolovanim zanatlijama, birtašima i ljudima sa sela, koji su također ovdje-ondje zaposjeli na ta mjesta.
Ljudi do jučer šareni, koji kod ispravnih Hrvata nisu uživali dobar glas, postali su osobe od povjerenja na znatnim funkcijama. Po pojedinim mjestima započele su lokalne borbe za vlast: svake nedjelje drugi logornik, ili predstojnik ili nekakav povjerenik, i svakih nekoliko dana druga serija Hrvata ili ide u haps ili se spasava bijegom ili reži na drugu skupinu, spremna na krvava razračunavanja.
Nije se nikako znalo tko je kome nadležan. Svako je pokazivao muhurove i štambilje na pismenim ovlaštenjima i tko bi zna koji je od tih muhurova jači: ili onaj na kojem piše ovaj ‘stožer’ ili onaj sa onim ‘stožerom’, ili ovaj s ‘nadzorstvom’ ili onaj s onim, ili onaj od ministarstva, ili onaj od nekih redarstava…. Jedva se je moglo znati tko koga može hapsiti, tko koga oslobađati, svi su ministri radili sve, dolazile su brojne naredbe s raznih strana posve iste vrste, ili su opet jedna drugu posve pobijale. Sjećam se kad se je za šećer u Doboju pojavilo šest različtih vlasnika.’
Očekivao je dr. Kamber da u Zagrebu posve točno znaju što hoće i da tamo spremaju i ljude koji će posvuda zavesti istinski red, kao i mjere po kojima će se sustavno i zakonito postupati. Ali…
‘Skorojevići na sve strane, a među njima suviše mnogo primitivaca. Nered i bezakonje – kako se čini – još je veći nego u provinciji. Mogao ti je dati Poglavnik neku dozvolu ili neko pravo, a netko ti je drugi oteti i poderati.
Osjetio sam da ćemo za sve ovo snositi jedanput strašnu kolektivnu odgovornost. I oni koji su u najboljoj vjeri radili za slobodnu Hrvatsku, vjerujući da rade s najpoštenijim slojem Hrvata, i da će ta Hrvatska daleko nadmašiti u poštenju Jugoslaviju, i da će odgovarati, kao da su unaprijed znali u što će se to sve izvrći. Vidio sam da godine provedene u emigraciji nisu poslužile ni Paveliću ni njegovu društvu da izrade plan o organizaciji države. Na sve strane improvizacija.
Tako je NDH propala ,a da se nikad pravo nije doznalo tko je kome nadležan i kakav je odnos između ustaškog pokreta, naroda i čitavog ostalog državnog stroja. Do kraja je ostala anarhija. Nereda i nediscipline u obilju. Kriv je onaj tko nije znao drugačije i bolje osigurati red.’
Je li moglo biti drukčije, bolje, dr. Kamber ni sam nije znao.
Kamberov kratki spis, tek 50 stranica, zaista bi vrijedilo dati u ruke svima koji danas obnašaju različite dužnosti u državnim aparatima. Dr. Kamber ne opravdava slabosti NDH makar je zaživjela u teškim ratnim okolnostima. Da je doživio stvaranje nove hrvatske države, vjerujem da bi jasno vidio svu složenost stvarnosti u kojoj se nalazi hrvatski narod i nova hrvatska država.
Usprkos svim negativnostima koje je bio uočio u kratkom postojanju NDH, on je vidio da je i takva država urodila i nekim dobrim plodovima. Narod je postao svjesniji sebe, osjetio je slobodu i svoju stvaralačku snagu. Za buduću hrvatsku državu dr. Kamber predlaže načela koja bi trebalo usvojiti.Odbacuje rasizam i ekstremizam.
Razumljivo je što on 1945. nije mogao predvidjeti novu stvarnost hrvatskog naroda i države u novim okolnostima u kojima nacije gube na suverenosti, a svjetskom se pozornicom prošetavaju novi moćni bankari, jači i od državnika. Rat je postao normalno stanje stvari. Moderna industrija i moderno ratovanje idu ruku pod ruku. Ratuje se posredno svim sredstvima. Vojna sila nije najveća moć. Čak je i prividno apsolutna moć nad životima dovedena u pitanje praksama koje odbijaju kontrolu nad životom samoubilačkim akcijama.
Hrvatski narod i hrvatska nacija ne nalaze se u otvorenom ratu ni s drugim narodima ni s drugim nacijama. Ali, u vrlo složenim okolnostima potreban joj je racionalni um koji vlada nad strastima nacionalnog tijela.
Glavni teret nacije nosi Vlada koja u Europskoj uniji promiče nacionalne interese temeljem načela supsidijarnosti. Oni koji još vjeruju da je samo Bog iznad Hrvatskog sabora, još nisu uočili da nitko ne prati što govore zastupnici u njemačkom, francuskom, talijanskom i nekom drugom parlamentu EU-a. Prosječno informirani znaju tek za predsjednike vlada.
Vlada mora jasno definirati ustrojstvo i djelokrug ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Nedopustivo je da svi ministri rade sve te da, ignorirajući vladu, čijim su dijelom, vode neku svoju politiku, nesvjesni svoje ograničenosti i ranjivosti. Ma koliko neki ministar bio popularan, zaslužan i bistar, potrebna mu je za djelovanje cijela vlada. Ne može ignorirati ni predsjednika/predsjednicu države, bez obzira na svoje simpatije ili antipatije i svoje osobne procjene i ocjene.
‘Kad se o kompleksnim stvarima suviše kratko govori, već u samoj toj kratkoći je nepravda’, napisao je dr. Kamber.
Mnogi su vjerojatno uvjereni da pod hrvatskm nebesima vlada veliki nered jer se teško nose sa složenom stvarnošću i jer su žrtve okoliša zatrovanog nekim medijima koji žive od oglašivača. Nadam se i da će se oglašivači u jednom trenutku zapitati tko klika na tekstove navlakuše i kakva je vrijednost tih tvornica lažnih klikova u kojima jeftina radna snaga danonoćno klika i ispisuje bezumne i primitivne ‘komentare’.
Datum objave: 10.02.2018.
