Da je vrijeme putovanja bilo u normalnim okolnostima, bez pandemije, vjerujem da bi se premium ekonomska klasa veoma isplatila kada bi avion bio potpuno ispunjen. Ovako su možda najviše profitirali putnici u ekonomskoj klasi.
Putovanje je započelo u 4 sata ujutro, 2 i pol sata prije leta iz zagrebačke zračne luke. Od samog ulaza u terminal bilo je očito da će ovo biti slično iskustvo kao i ranije prošle godine kada se na aerodromima nalazilo mnogo manje ljudi nego prijašnjih godina.
Sam proces prijave je prošao nesmetano uz tek poneko pitanje o odsjedanju u Sjedinjenim Američkim državama, garantnom pismu i pregledu američke vize. Prvi let je bio u 06:35 za Zračnu luku Frankfurt.
Nakon brzo obavljenog security pregleda i ulaza u dio terminala za odlaske, osim duty free trgovina ništa drugo nije bilo otvoreno, tek iza 6 sati ujutro otvoren je kafić za uzeti papirnatu šalicu kave za van, bocu vode ili nešto drugo.
Ukrcaj za let Croatia Airlinesa OU410 je počeo točno u planirano vrijeme, 30 minuta prije polijetanja s izlaza broj 24.
Sam ukrcaj je obavljen veoma brzo, iako su putnici još prije samog finalnog ukrcaja u zrakoplov morali odložiti sve veće komade ručne prtljage kako bi one bile ukrcane u trup zajedno sa prijavljenom prtljagom, koje smo kasnije dobili po izlazu iz zrakoplova u Frankfurtu.
Popunjenost zrakoplova Dash Q400 imena Istra za moj let do Frankfurta je bila otprilike 85% po slobodnoj procjeni, s obzirom na to da su neka sjedala ostala prazna u repu zrakoplova. Moglo bi se reći da sam bio sretnik pa sam dobio red na lijevoj strani zrakoplova na zadnjem sjedalu te kako do mene nitko nije sjedio.
Nakon završenog de-icinga zrakoplova od 10 minuta na temperaturi od -7 stupnjeva koliko je iznosila u tom trenutku, 10 minuta iza planiranog vremena poletjeli smo prema Njemačkoj. Sam let koji je trajao jedan sat i 50 minuta preko Slovenije i Austrije je protekao mirno s obzirom na to da je dan bio vedar i sunčan, bez vjetra.
Prilikom dolaska u Frankfurt, nakon preuzimanja kabinske prtljage, ulazimo u autobus koji nas vozi na Terminal 1.
S obzirom na to da je autobus bio prilično mali nismo bili u mogućnosti održavati međusoban razmak koji je forsiran na svim aerodromima diljem svijeta prilikom ukrcaja, sigurnosnog pregleda, check-ina itd.
Do sljedećeg leta imao sam točno 2 sata što je bilo sasvim dovoljno vremena, unatoč ponovnome prolasku sigurnosnog pregleda i kontrole putovnica sve radi osjetno manjeg broja putnika, no nedovoljno za dodatno uživanje u smanjenim sadržajima zračne luke.
Dolaskom na izlaz Z66 terminala 1 u frankfurtskoj zračnoj luci prolazi se finalna provjera putovnice, vize i garantnog pisma za ulazak u SAD. Nakon prolaska i zadnje procedure, dolaskom na predviđeni gate za let LH456 za Los Angeles ispred mene se nazire predivni Airbus A350-900 Lufthanse imena Ulm, registarske oznake D-AIXO starog tek nešto više od godine dana.
Ukrcaj za idući let za Los Angeles je počeo u 09:50, te je završen u 10:25. Po vremenu potrebnom za ukrcaj bilo je jasno da kapacitet nije ni izbliza popunjen. Zanimljivo je to da sam imao rezerviranu kartu za sjedalo 14A do prozora koje se nalazilo u premium economy klasi.
Da je vrijeme putovanja bilo u normalnim okolnostima, bez pandemije, vjerujem da bi se premium ekonomska klasa veoma isplatila kada bi avion bio potpuno ispunjen.
Ovako su možda najviše profitirali putnici u ekonomskoj klasi koji su imali sreće da sjede sami u cijelom redu od tri sjedala. Kako bilo, na susjednom mjestu 14B do mene nije ponovno nitko sjedio kao i na prethodnome letu, a čistoća zrakoplova je bila savršena.
Razlika premium ekonomskog razreda u odnosu na ekonomski je bila u sjedalima koji su zaista šira i udobnija od onih u ekonomskoj klasi, većem LCD entertainment ekranu i širem naslonu za ruke. Također, na sjedalu vas dočeka i boca vode. Hrana je bila ista kao i piće za obje spomenuta klase.
U točno vrijeme predviđeno za odlazak (10:35 po lokalnom vremenu) krenuo je pushback, a nakon 10 minuta taksiranja polijećemo prema Los Angelesu. Na kamerama dostupnim na LCD ekranu lagani Airbus A359 izgleda zaista impresivno i samo polijetanje je veoma elegantno.
Sat vremena od polijetanja kreće posluživanje hrane i pića, na jelovniku je bila popularna “pasta or chicken”, reklo bi se uobičajena avionska jela koja se poslužuju u većini slučaja. Sama usluga je bila na višoj razini rekao bih nego u ekonomskoj klasi (po načinu prilaza kabinskog osoblja ljudima i učestalog propitkivanja želite li još nešto?).
Nakon vremena potrebnog za obrok, svjetla se prigušuju, prozorska sjenila spuštaju, iako se radi o dnevnom letu na zapad na kojem je sunce stalno uz vas. U takvim uvjetima bilo je lako zaspati, pogotovo kada na sjedalu do vas nema drugog putnika.
Jedini minus cijelog leta je bilo to što WIFI nije radio savršeno, uz objašnjenje kabinskog osoblja da je za konekciju potreban Safari browser, te da ljudi koji koriste isti nemaju poteškoća u spajanju kao korisnici Google Chroma. 2 sata prije slijetanja u LA dobivamo još jedan obrok, izbora ovog puta nije bilo kao što je bio slučaj kod ručka.
Nakon točno 11 sati i 21 minutu ugodnog leta slijećemo u zračnu luku Los Angeles (u 13 sati i 10 minuta po lokalnom vremenu). Radi se o vremenskoj razlici od 9 sati u odnosu na Hrvatsku. Prilikom našeg slijetanja bilo je moguće vidjeti paralelno polijetanje serije Southwestovih Boeinga 737.
Nakon izlaska iz Airbusa Lufthanse te prolaska kroz terminal LAX-a dolazimo do Američke imigracije. Budući da se putovanje odvijalo usred globalne pandemije, red za imigraciju je bio puno manji nego prijašnjih godina što je zaista ubrzalo cijelu proceduru ulaska u zemlju.
Na šalteru na imigraciji po prvi puta sam upitan od početka putovanja za PCR test kojeg odmah predočujem gospodinu na imigraciji, nakon zadovoljnog kimanja glavom te lupanja pečata ADMITTED u putovnicu sve je bilo gotovo doslovno u dvije minute.
Dolaskom na traku br. 7 na LAX-u za podizanje prijavljene prtljage odmah primjećujem svoja dva komada prtljage kako se vrte u krug. Prikupljanje svih stvari i krećem prema izlazu gdje me još jedan službenih zaštite granice pušta u slobodan prolaz, od doslovno svih putnika u tom trenutku koji su se našli zajedno sa mnom koračajući prema izlazu, pokazujući prstom na exit bez dodatne provjere i skeniranja prtljage na kojoj se stvorio popriličan broj ljudi.
Na kraju sam vrlo zadovoljan napustio zračnu luku u Los Angelesu pun pohvala za djelatnike imigracije i zaštite granice s obzirom na vrlo brz i bezbolan prolaz svih procedura.
Debela zimska jakna u kojoj sam doputovao iz Zagreba sa -7 stupnjeva celzijevih je bila suvišna budući da je temperatura u tom trenutku prilikom izlaska iz zračne luke u LA-u iznosila visokih 27 stupnjeva na prekrasnom kalifornijskom suncu dok sam sjedao u auto koji je već unaprijed bio moj dogovoreni prijevoz do južnog dijela Los Angelesa gdje se nalazio moj hotel.
Izvor: Croatian Aviation
Autor: CroExpress Datum objave: 03.02.2021.
