Ratni put počinje u svom Vukovaru, u kojem je do rata radio u Borovu. Grad je branio u Budžaku, dijelu Borova naselja isturenom na jugozapadu, koji je bio ključan za komunikaciju prema Vinkovcima, javlja Braniteljski portal.
Taj iznimno važan dio Vukovara branila je mala grupa ljudi do samog pada grada. Marko Cvitković bio je zapovjednik voda, a na položaju je proveo od prvog do posljednjeg dana opsade grada heroja.
”Vukovar je za mene svetinja”, često je govorio. Naglašavao je kako je u rat ušao iz domoljublja te da su u Vukovaru svi bili kao braća i pomagali jedni drugima. U tom je gradu 5. listopada 1991.izgubio i brata Matu. Sam Cvitković je ranjen sa sedam metaka, i to na posebno težak dan kad je poginuo general Blago Zadro. No, najteži trenutak dogodio mu se 18. studenoga 1991.godine padom herojskog grada na Dunavu u što, kako je govorio, nije mogao vjerovati da bi se moglo dogoditi.
”Vladao je specifičan duh, osjećaj nepobjedivosti”, prisjećao se često Cvitković vukovarske borbe za opstanak. Njihova linija nikad nije pala. Predali su se dva dana nakon izgubljene bitke za Vukovar, u tvornici Borovo u koju su se povukli štiteći civile.
Cvitković je prebačen u logor Stajićevo u Srbiji odakle je razmijenjen 24. prosinca 1991. Ni padom Vukovara ne završava njegova borba za Domovinu.
Pristupio je 66. bojni Vojne policije. S 204. brigadom potom je išao je na ratišta na Kupres, Posavinu, Hercegovinu. Po uspostavi 5. gardijske brigade napredovao je s mjesta zapovjednika satnije i bojne do načelnika stožera brigade. Umirovljen je 2001. godine s činom pukovnika.
Autor: CroExpress, Braniteljski protal Datum objave: 16.01.2024.
