Autor: Z.S./Index.hr
Zagrepčanka Ines 2012. godine otišla je u kanadski Toronto. Kada se nakon nepuna dva tjedna zaposlila, ljudi su joj govorili da je nevjerojatno sretna. No, kako priča za Index, to nema veze sa srećom već sa višemjesečnim trudom, istraživanjem i povezivanjem.
Prvi posao našla je preko prijatelja, a trenutno radi u maloj privatnoj tvrtki i volontira. Kanada je oduševljava zbog visokog životnog standarda i osjećaja da je dobrodošla kao imigrant.
– Osjećam se da sam u zemlji koja je organizirana i posložena kako treba. Zadovoljna sam, a ono što mi nedostaje su kave i pive s prijateljima. Nedostaje mi obitelj, pogotovo moja mala sestra koja raste, a ja nisam blizu. Nedostaje mi i naše more i lijepo vrijeme – priča Ines.
U Kanadi joj je najteže pronaći prijatelje. Kako kaže. što si stariji, manje je vremena za druženje. Osim toga, zajedničke teme se ponekad teško nalaze.
– Sjećam se jednom kad smo bili na nečijem housewarming partyju i grupa ljudi je pričala o nekim serijama koje su gledali kad su bili tinejdžeri tu u Kanadi. Nisam imala pojma o čemu pričaju i nisam se baš mogla uključiti u njihove rasprave – priča. Ipak, Kanađane smatra iznimno ljubaznima i dragima. Primjerice, nedavno je na cesti vidjela kako gospodin prometnom policajcu koji je regulira promet vani na hladnom, kupuje kavu.
Način života u Torontu bi opisala riječima ‘Work hard, play harder’. Dodaje kako ljudi ondje puno rade, ali se isto tako znaju jako dobro zabaviti, što kojekakvim aktivnostima u gradu, što putovanjima po svijetu.
‘Kad sam već kod posla, ima jedan detalj na koji se još uvijek privikavam – prosječno vrijeme godišnjeg odmora je dva tjedna. U usporedbi s hrvatska četiri očito je zašto mi je ovo jedan od uvjeta na koje se teško privikavam (srećom pa sada radim u firmi koja daje 3 tjedna)’, kaže Ines.
U Torontu sa dečkom planira kupiti kuću.
Datum objave: 10.03.2015.
