Sestra Ana Raguž rođena je 23. prosinca 1936. godine u Baćniku, Kruševo-Stolac (Hercegovina), od Vidoja i Božice (Bender) Raguž. Bila je najmlađa od troje djece. Imala je sestru Mariju i brata Luku.

Krštena je 1. siječnja 1937. u župi Svetog Ilije proroka u Stocu. Budući da je Drugi svjetski rat izbio u Europi i obuhvatio bivšu Jugoslaviju, otac s. Ane poslao je obitelj na sigurno u Austriju. Nažalost, on je ubijen u ratu.

Tijekom boravka u Austriji Ana je u kapeli Blažene Djevice Lurdske u Astenu primila Prvu svetu pričest te krizmu u katedrali Marije Pomoćnice u Linzu. Nakon završetka rata obitelj je ostala u logoru do 1950.

U ožujku iste godine Ana je stigla u vilu San Francisco u Grottaferrati u Italiju, s namjerom da postane sestra. Poslana je u St. Jakob u Austriju da pomogne sestrama i pohađa tečaj kućne ekonomije. U ožujku 1955. započela je postulaturu u svetom Jakobu, a u novicijat je ušla 8. listopada 1955. u Grottaferrati. Uzela je ime s. Assunta (godine 1988. vratila je svoje krsno ime Ana).

Sestra Ana svoje prve zavjete imala je u Grottaferrati 9. listopada 1956., a svečane zavjete 9. rujna 1961. u Generalnoj kući u Rimu.

U bolnici Sancto Spiritu u Rimu završila je školovanje za profesionalnu medicinsku sestru, a od 1959. do 1980. s određenim prekidima radila je kao medicinska sestra u bolnici San Filippo Neri. Godine 1968. dobila je talijansko državljanstvo.

Generalnom vijeću podnijela je 1979. zahtjev za premještaj u provinciju sv. Franje Asiškog u Lemontu, kako zbog osobnih razloga tako i zbog blizine majke koja je doselila u Cleveland. U Sjedinjene Američke Države stigla je 1980.

Godine 1988. službeno je prešla u provinciju sv. Franje Asiškog – Lemont. U ovoj provinciji njezine službe od 1980. do 1987. bile su njega bolesnika i kućni posao u domu za starije (Alvernia Manor) koje vode sestre franjevke.

Zbog traumatičnih iskustava u svom ranom životu, s. Ana je jako patila i fizički i psihički. Njezina su iskustva oblikovala njezino shvaćanje svog redovničkog poziva koji je doživljavala kao patnju u sjedinjenju s Isusom. Godine 1987. preselila je u samostan sestara gdje je obavljala domaće poslove kad god je mogla i gdje god je trebalo. Često je pridonosila zajednici tihom molitvom i osobnom patnjom.

Iako se sestra Ana nastavila boriti sa svojim zdravljem, činilo se da je pronašla malo mira i bila je zahvalna svima koji su svakodnevno brinuli za nju i onima koji su je posjećivali. Jako je voljela svoju obitelj i uvijek je s ponosom pričala o nećacima dok su odrastali.

Zahvalnost je izrazila vlastitim riječima: “Zahvaljujem dobrom Gospodinu što je pomogao mojoj duši tuge i melankolije. Zahvaljujem presvetoj Djevici Mariji na majčinoj zaštiti, vodstvu i pomoći u najtežim trenucima moga života. Zahvaljujem nadređenima, svojim učiteljima i svojim kolegicama, sestrama koje su mi pomogle svojim strpljenjem i dobrotom”.

Sestra Ana, zahvaljujemo ti na tvojoj prisutnosti i svemu dobrom, viđenom i neviđenom, koje si nam iskazivala. Molimo te, moli za nas dok se odmaraš od svih svojih borbi u zagrljaju našega milosrdnog Gospodina.

Sestre – Lemont, SAD

S. Ana Raguž preminula je 26. lipnja u Lemontu, a bit će pokopana u četvrtak 1. srpnja 2021. na groblju St. Alphonsus.

Autor: CroExpress, Dijaspora.hr Datum objave: 30.06.2021.