Gotovo četiri stotina nekadašnjih stanovnika Hrvatskog Majura i njihovih potomaka okupilo se na misnom slavlju, po trideseti put kod Gabrićevog križa krajputaša u središtu naselja koje je nekada činilo preko 150 salaša, željeznička postaja, škola i dućan.
Međutim, sredinom 70-tih prošloga stoljeća ukinut je promet vlakom koji je stanovnike povezivao s obližnjom Suboticom i tada je počelo raseljavanje, kažu bivši mještani Majura koji se na proštenju okupljaju početkom rujna.
– Potvrda je ovo da nas ipak ima, da ima ljudi. Premda se većina odselila, ne osipamo se, jer na ovo misno slavlje uz nekadašnje stanovnike Hrvatskog Majura dolaze i ostali pripadnici zajednice, vjernici i štovatelji tradicije ovdašnjih Hrvata katolika – rekao je mjesni župnik susjednog sela Mala Bosna Dragan Muharem nakon svete mise.
Tradicijsko proštenje redovito podupire i suorganizira mladež Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i udruga “Hrvatski Majur” koji time nastoje sačuvati jedini preostali hrvatski toponim u Srbiji.
– Važno nam je da i dalje imamo živu zajednicu, koja se na Hrvatskom Majuru godinama spontano okuplja. A mi mladi, trudit ćemo se da i narednih godina ova ideja ostane živa – izjavio je predsjednik mladeži DSHV-a Marin Piuković.
Naselje Hrvatski Majur ime je dobio nakon Prvog svjetskog rata po željezničkoj postaji u čijoj je neposrednoj okolici bilo nastanjeno više obitelji s prezimenom Horvacki, navodi se u Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca.
Od nekadašnjih 150 salaša u prvoj polovici 20. stoljeća živih je ostalo svega sedam, do kojih se može doći samo prašnjavim seoskim putevima.
Autor: CroExpress/Hina Datum objave: 03.09.2024.
