CroExpress
Čak četvero njih odlučilo se izbliže sijediti Gospodina. Već su svi pokojni: sinovi Mile i Ljubo, bili su svećenici Kotorske biskupije, a kćer Dragica, redovničkim imenom s. Milena, školska sestra franjevka hercegovačke Provincije Svete Obitelji († 2019.).
Na svečanosti redovničkog oblačenja svoje starije sestre – s. Milene i s. Berhmana je po prvi put osjetila Gospodinov poziv o čemu sama svjedoči: Istoga dana pitala sam: ‘Tko je taj tko prima nove kandidatice?’ i dobila odgovor: ‘Ta osoba je s. Benita Prkačin.’ Odmah sam pristupila s. Beniti s pitanjem: ‘Hoćeš li me primiti u časne’. Sestra Benita me blago ‘izmjerila’ pogledom i rekla: ‘Primit ću te kada još porasteš.’ U kandidaturu je primljena 13. rujna 1959. u Bijelome Polju. Novicijat je započela 22. kolovoza 1961. s redovničkim imenom s. Berhmana, a 23. kolovoza 1962. položila je Prve privremene zavjete. Doživotne zavjete položila je 23. kolovoza 1967. godine.
Nakon polaganja prvih redovničkih zavjeta potrebe Zajednice i poslušnost povest će je na različite putove djelovanja: prvih šest godina provela je u franjevačkom samostanu u Kreševu gdje je radila u praonici rublja (1962.-1968.). Tu je otkrila i svoju glazbenu darovitost; lijepo je pjevala pa je, uza sve poslove, ubrzo naučila i svirati i tako uljepšavala liturgijska slavlja. U razdoblju od 1968. do 1970. završila je krojačku školu pomažući u kućanskim poslovima u Bijelome Polju.
Potom slijedi dvogodišnji katehetski rad pri župi Čitluk gdje je ujedno brinula i za rublje župnoga osoblja. Od 1972. do 1974. ponovno je u Bijelome Polju, a godine 1974. preuzima službu kućne predstojnice u zajednici sestara u Kiseljaku. Tri godine poslije odlazi u Ljubuški (1977.-1983.). Tu je u novootvorenoj zajednici sestara pri crkvi svete Kate privređivala za zajednicu kao krojačica pomažući usto u pastoralu mladih i kućanskim poslovima. Nakon jedne godine službovanja u franjevačkome samostanu u Širokome Brijegu povjerena joj je dužnost kućne predstojnice u središnjem samostanu Provincije u Bijelome Polju (1984.-1987.).
Potom je raspoređena u Konjic i tu ostaje do Domovinskoga rata, a onda slijede nove postaje njezina djelovanja: Baška Voda (1992.-1993.), Široki Brijeg, gdje u sestarskoj zajednici služi kao kućna predstojnica (1993.-1996.) te franjevački samostan Humac (1996.1997.). Godine 1993. nekoliko je mjeseci na ispomoći u HKM Luzern u Švicarskoj gdje konačno gdje je konačno raspoređena 1997. I ostaje do 2014. godine pomažući u pastoralu iseljenih hrvatskih vjernika.
Godine 2014. vratila se u Domovinu, u samostan u Bijelo Polje, a 2015. premiještena je u Dubrovnik gdje ostaje do 2020. godine. Dva mjeseca nakon moždanog udara i liječenja u Općoj bolnici u Dubrovniku prevezena je u samostan Svete Obitelji u Mostaru gdje je okružena molitvom i brižnošću sestara preminula u predvečerje svetkovine Presvetog Trojstva, 6. lipnja 2020. godine. Pokopana je u Bijelom Polju, 8. lipnja 2020. godine.
Najduže razdoblje svoga radnog vijeka s. Barhmana je darovala našoj hrvatskoj katoličkoj misiji u Luzernu.
Njen život u zahvalnoj je riječi prigodom oproštaja 8. ožujka 2014. godine sažeo je Petar Kajinić:
‘Draga naša časna sestro Berhmana!
Tamo, onih ranih devedesetih, kada je u našoj Domovini još uvijek bjesnio rat, kada su brojna srca bila obavijena tugom, kada su mnogi strepili od neizvjesnosti i bezizgledne budućnosti, Božja volja dovela te je ovdje među nas. Bilo je tu puno izbjeglica, nadničara i onih koji su tražili novu budućnost ili svoj novi početak. Došla si ko’ lijek našim umornim dušama. Okupljala si našu dječicu, začuli su se novi tonovi, razgovori i u svoj toj opterećenosti mi smo počeli pjevati. Prihvaćala si i nas odrasle, pa je tako svaki razgovor s tobom donosio neku novu snagu i pouzdanje u Božju providnost.
Tako smo nekako živnuli, trgnuli se i onda je sve to počelo… Plodovi tvoga neumornog rada danas se vide na svakom koraku u našoj misijskoj zajednici. Ti si se ko’ vrijedna pčelica prihvatila ogromnog posla. Prala si naše dresove, šivala naše haljine, peglala i čistila kada svi odu…
Poučavala si našu dječicu, našu mladost, pa smo počeli marljivo čitati, recitirati, svirati, pjevati… Brisala si naše suze, tješila nas i hrabrila. Svježina okićenog oltara, pjesma i redoviti susreti s Gospodinom u svetim sakramentima, vratili su nam radost i samopouzdanje. Danas smo ponosni na naše pjevače, čitače i sve one vrijedne dušice koje se neumorno trude da bi nam svima bilo bolje.
Pitamo se kako bi izgledao naš život ovdje da nema časne? Kako bi izgledala naša euharistijska slavlja, naša hodočašća, naš Cromin i naše Nikolinje? Kako bi se spremali za svete mise, prvu pričest, krizmu? Priznajmo da bi nam puno toga falilo, bilo zaboravljeno ili nikada ne naučeno. A za sve to je trebalo jako puno snage, volje i živaca…
A ti draga naša časna u svojoj poniznosti nikada nisi kukala, nikada se nisi žalila, nikome nisi smetala, a svima si rado pomagala. Baš kao prava rođena sestra prirasla si nam za srca i obitelji. A mi ko’ mi, ponekad smo znali biti i glasni, ponekad grubi, ponekad gluhi na sve ono dobro koje si nam htjela dati i ostaviti. Dakako, nije ti uvijek bilo lako ni jednostavno, ali si svejedno sve nosila i prihvaćala kao žrtvu. Zato molimo da nam oprostiš svaku našu uvredu i loša ponašanja. Bog sve vidi i dobro zna za tvoj rad i trud i sigurno ti neće uskratiti plaću.
Draga naša časna, sada na tvome odlasku i oproštaju s tobom, shvatili smo, da si nam ti zaista onaj istinski dragulj i neprocjenjivo bogatstvo, veliki i nezasluženi dar od Gospodina kojeg smo sve ovo vrijeme imali među nama. Mi ti zahvaljujemo na svemu. Zahvaljujemo Bogu što nam te podari i molimo ga da ti udijeli dobro zdravlje i sretan povratak u domovinu. Neka te dragi Bog blagoslovi, čuva i uvijek bude s tobom.’
S. Berhmana se vratila u domovinu gdje smrti više nema i gdje je radost vječna. Neka je dobri Bog kojemu je čitav život služila nagradi životom vječnim.
Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!
Datum objave: 08.06.2020.
