Autor: Ana-Marija Hota (Dublin, Irska)
Vrlo je jednostavno neki dijelovi Dublina i jesu takvi. O tome sam pisala još prije 5 godina. Ako zaglavite u problematičnom kvartu, gdje je neka čudna vibra u zraku, vjerujem da život u Irskoj ne djeluje nimalo blistavo.
Ali ako odradite svoju domaću zadaću i odaberete jedan od prelijepih i pitomih, vaš život bi mogao izgledati bajkovito. Novinari koje sam ja dočekala u Dublinu, često bi odsjeli u nekom od Dublin 1 hotela. Drugim riječima, dio Dublina u kojem nitko ne želi živjeti. Nitko tko je imalo upućen.
Dublin 2, e to je već druga priča- dijeli ih rijeka i samo nekoliko desetaka metara. Većina Iraca ne želi živjeti nigdje blizu centra i situacija je potpuno drugačija nego u Zagrebu, gdje su najbogatiji u strogom centru. Ovdje najčešće nisu. A posebno ne u Dublin 1 , jer to i nije ‘pravi’ centar. Taj dio mnogi izbjegavaju u širokom luku. Temple bar ulica je zabavna, ali je ujedno i mjesto gdje se godišnje dogodi do nekoliko tisuća kriminalnih djela. Jer tamo je najviše turista i lakih meta. Pa ako uz lošu lokaciju, novinari imaju i lošu sreću, pa bude kišovito i vjetrovito, naravno da im se Dublin čini grozan.
Meni je Dublin najgori kad se vraćam sa ljetovanja. Ukrcam se na avion, 30 stupnjeva. I sletim u Dublin oko ponoći, 14 stupnjeva, ledeni vjetar. E tad ga opsujem dok drhtim od hladnoće. Ali već drugi dan oko podne, bude sunčano i toplije, te opet budem sretna. Zima mi je još 2, 3 dana i onda se pomirim s činjenicom da ne mogu hodati golih nogu, jer eto, živim na sjeveru Europe, ne na jugu.
Nismo ovdje došli na ljetovanje, došli smo stvoriti život kakav nam nije bio dostupan u Hrvatskoj. Koliko često smo imali prilike osjetiti jet lag ili ukrcavati se u avione?! Većina nas- rijetko ili nikada. Jesmo li mogli mijenjati poslove i profesije? Vrlo teško. Ovdje je to itekako izvedivo. Dobivaju se bolji poslovi, standard raste, potrošnja također.
Prije pet i pol godina smo živjeli u prostoru od 50m2, a sada živimo u 85-90m2. Na posao sam odlazila u 6.30 ujutro, po mraku, kiši, vjetru, putovala vlakom gotovo 1h na drugi dio Dublina. Sad biram drugačije. Radim puno bliže za puno više novaca. Stekla sam reputaciju, odradila najteže početke i od sada vidim samo mogućnosti, napravila sam podlogu za ovaj život. Treba vremena, budite strpljivi.
Znate kako sam u zadnjem postu napisala da uživam u odmoru, pokrećem kompaniju i sve ću polagano. E pa to se promijenilo. Jer takav je Dublin, iza svakog ugla vas čeka novo iznenađenje. A moje je stiglo u obliku poslovne ponude koju nisam mogla odbiti.
Pa sad imam 2 posla, plus 2 bloga plus 2 djece.
Malčice sam u gužvi, ali ipak, najsretnija sam kad je tako. A Dublin me nikad nije iznevjerio niti mi uskratio priliku za napredovanje i učenje. A ono što je meni iznimno važno, pruža mi bolju kvalitetu života- kilometarske plaže, parkovi, dvorci, zelenilo. Nije sve u radu i novcima, sa ovim cijenama najamnine stanova koje nas trenutno osiromašuju, naši bankovni računi se ne pune previše, ali nam ništa ni ne nedostaje. Budimo realni. Ne brinem kako ću platiti struju i smijem li kupiti zdravije i skuplje namirnice. Mogu sve to.
Navodno bi cijene trebale pasti, ali nitko ne zna što će se zaista dogoditi. U međuvremenu, život je i dalje lijep, ako radiš vjerojatno ti je okay, unatoč previsokoj cijeni stanarine. Jedno je sigurno, poslova ima i zaposlenici su u prednosti.
Svi ti izazovi nas samo tjeraju da razmišljamo i planiramo o budućnosti. Odlučiti se na kupnju, odseliti u Njemačku, ne učiniti ništa, već čekati i vidjeti što će biti nakon Brexit-a. Neki naši ljudi su već otišli iz Irske za Njemačku. Neki žele iz Njemačke za Irsku.
I to je meni super, dokaz da smo odbacili nametnute granice u svojoj glavi i spremni smo se mijenjati i tražiti svoje mjesto, baš onakvo kakvo nam odgovara. Prvih nekoliko godina nakon selidbe u stranu državu, čovjek živi od danas do sutra, jer treba vremena dok se pronađe. Dok pronađe stabilnost, dok se odrade svi emocionalni procesi koji prate ovu ogromnu životnu promjenu. Dok pronađe posao kakav zaslužuje i okruženje koje mu odgovara.
I nemojte se uspoređivati sa ljudima koji su odrastali bez ratova, bez nestabilnih životnih uvjeta, u naprednijim državama od naše. Oni će biti možda korak ili 20 ispred nas, ali možda su zapravo iza nas. Jer iskustva i mudrost koju smo mi bili prisiljeni steći prerano, pripremili su nas za život, život u kojem imamo hrabrosti i vještine da sami sebe odvedemo na najnevjerojatnija mjesta.
Datum objave: 30.04.2019.
