Autor: dr. Vinko Grubišić, dopisni član HAZU, tajnik Hrvatskog nacionalnog kongresa Kanada
Mnogi se od nas koji živimo izvan Hrvatske već dugo pitamo zašto je današnjoj hrvatskoj vladi toliko stalo do toga da Hrvati izvan Hrvatske budu što udaljeniji, što nezainteresiraniji za situaciju u Hrvatskoj, jednom riječju što izloliraniji od hrvatskog javnog života.
Sasvim smo uvjereni da to nije želja hrvatskog naroda nego samo sadašnje vlade i svih prošlih vlada, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. A zašto?
Zašto je postavljanje pitanja o toj izoliranosti Hrvata koji žive izvan Hrvatske ‘krivo pitanje’. Dobiva se žalostan dojam kao da je sadašnjoj hrvatskoj vadi stalo do toga da što više Hrvata iseli i da se tako brojke o (ne)zaposlenim Hrvatima uljepšavaju. Kažemo, to sigurno nije ni želja ni namjera hrvatskog naroda, a ipak… TO SE DOGAĐA. Zašto?
Tako npr. izvan Hrvatske sve se radi da što manje hrvatskih državljana izađe na izbore. Koliko znamo, svi državljani Hrvatske – ma gdje oni živjeli – imaju pravo glasa. Ali što znači Hrvatima u Vancouveru ‘pravo glasa’ ako im je najbliže mjesto glasanja više od pet tisuća kiloimetara udaljeno! Ujedno valja naglasiti da danas nije ni najmanji problem organizirati glasanje dopisnim putem.
Mnogi od nas se sjećamo dok je dr. Franjo Tuđman bio predsjednik Republike Hrvatske sve je bilo u najboljem redu. Mogli smo glasovati u hrvatskim crkvenim dvoranama, a glasovanje je bilo kontrolirano od hrvatskog izaslanstva ili veleposlanstva, točno onako kako to organiziraju drugi demokratski narodi za svoje sunarodnjake.
Onda je stigla velika podvala da tobože kanadska vlada ne dozvoljava glasovanje izvan hrvatskog veleposlanstva u Ottawi i konzulata u Mississaugi. Takva podvala i laž nekako je bila prihvatljiva u vrijeme Mesića, Milanovića, Josipovića, koji su znali da hrvatski državljani izvan Hrvatske ne će glasat zia one stranke i one strukture koje oni zastupaju.
Ogromna većina hrvatskih državljana tradicionalno glasuje za HDZ pa i onaj ‘posttuđmanovski’ HDZ. Zašto, dakle, hrvatska vlada nastoji čim prije otpiliti granu na kojoj sjedi? Ili se radi o nečemu drugomu?!
Šire se glasovi da je današnjoj hrvatskoj vladi stalo do što većeg izjednačenja glasova za HDZ i za SDP što bi vodilo ‘velikoj koaliciji’, odnosno ne samo velikoj nego KONAČNOJ HRVATSKOJ PROPASTI.
Eto tako se najčešće objašnjava pitanje zašto sadašnja hrvatska vlast nastoji što drastičnije smanjiti broj glasova za svoju vlastitu stranku.
Uzaludna su tumačenja iseljavanja Hrvata kao, eto, ‘sloboda kretanja’. Nažalost, čini nam se da je dobar dio tih ‘kretanja’ jednosmjeran, a ne vidimo baš Nijemce, Francuze, Šveđane… da su nagrnuli raditi u Hrvatskoj.
Uzaludno je spominjanje nekakva napredka koji se zaista ne vidi (ili su Hrvati jedini narod na svijetu koji zaista dobro živi, samo što to ne vidi?!). No sve se jasnije pokazuje da hrvatski narod želi vladu koja će braniti hrvatske interese, a ne koja će biti izvršitelj nečijih naloga.
Da Hrvati koji žive izvan Hrvatske vole svoju zemlju koju su u ogromnoj većini slučajeva bili prisiljeni napustiti, bez obzira radilo se o političkim ili gospodarskim razlozima, to su pokazali u njenim najtežim danima. Oni koji su upili demokratske oblike života teško mogu prihvatiti odgovor da je pitanje o izoliranosti Hrata izvan Hrvatske ‘krivo pitanje’. Hrvatski državljani izvan Hrvatske, pa i oni koji iz bilo kojih razloga nisu formalno državljani, a smatraju se Hrvatima ili potomcima Hrvata imaju pravo znati sve o odnosima hrvatske vlade prema njima.
Zato tražimo da se već sada intenzivno poradi na tomu da hrvatski državljani izvan Hrvatske mogu glasati ne samo u hrvatskim predstavništvima na iste načine kao što to rade i drugi narodi Europske zajednice, nego i dopisnim putem.
Datum objave: 29.12.2019.
