Dana 10. travnja 1947. godine, u trenutku kad je cijela Hrvatska bila pod okovima totalitarnog komunističkog režima, dogodio se čin koji se do danas urezuje u srce svakog domoljuba.
Skupina mladih splitskih idealista, vođenih nepokolebljivom ljubavlju prema domovini i vjerom u slobodnu Hrvatsku, odlučila je reći – dosta. Na vrhu Marjana, iznad grada podno zvonika Svetog Duje, zablistao je hrvatski barjak, simbol nade i otpora, ponosa i prkosa.
Ova hrabra skupina bila je predvođena Franeom Bettinijem, a u njoj su bili Ivica Bavčević, Nikola Pensa, Jelka Betica, Vlaho Zelinak, Borica Jonić, Ruža Anić, Katica Šanić, Jakov Kirigin, bogoslov Tomislav Karaman, Vjekoslav Matijević te najmlađi među njima, sedamnaestogodišnji Frane Tente. Ujedinjeni u Hrvatski oslobodilački pokret, njihovo djelovanje nije bilo samo simboličan čin, već i konkretna borba – dijelili su letke, pisali parole, širili svijest i istinu u vremenu kada su istina i sloboda bile najstrože zabranjene riječi.
Kulminacija njihova otpora došla je toga travanjskog dana kad su skinuli jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i podigli osamnaest metara visoki hrvatski stijeg na Marjanu. Čin gotovo nadrealan, romantičan u svojoj smionosti, a istodobno tragično presudan.
Odmazda režima bila je brza, surova i bez milosti. Već do svibnja iste godine, svi su uhićeni. Djeci je suđeno kao odraslima. Kazne su bile drakonske. No, sudbina Frane Tentea bila je osobito tragična. Osuđen kao maloljetnik na pet godina robije, završio je u kaznionici Lepoglava, gdje je, izložen nehumanim uvjetima – samici bez prozorskog stakla, s okovima na nogama i podovima polijevanima vodom usred zime – podnio neopisive patnje. Umro je od upale pluća 8. studenoga 1948. godine. Imao je samo 17 godina.
Iako su ga pokušali zauvijek utišati, uspomena na Franu i njegove suborce nikada nije ugašena. Mladi Splićani, okupljeni u udruzi Urbana desnica, prepoznali su moralni i povijesni značaj njihove žrtve te su postavili murale u Splitu i Mravincima u Franinu čast. Njegov duh prenio se i u glazbu – bend Croatica posvetio mu je pjesmu, čuvajući tako plamen sjećanja živim i kroz stihove.
Frane Tente i njegova braća i sestre po idealima nisu bili obični ljudi – bili su svjetionici u tami. Njihov čin nije bio samo izraz bunta, nego i vjere, nade i snage naroda koji je kroz stoljeća znao reći “ne” tuđinskoj čizmi, bilo da dolazi s istoka, zapada ili pod plaštem ideologije.
Danas, dok hodamo slobodnom Hrvatskom, ne smijemo zaboraviti ni trenutak njihove žrtve. Njihova mladost i hrabrost utkane su u temelje naše slobode. Barjak koji su podigli na Marjanu nije samo tkanina – to je zastava dostojanstva, žrtve i vječne vjere u Hrvatsku.
Na nama je da njihovo svjetlo ne izblijedi. Da ga prenosimo, da ga čuvamo. Jer tko zaboravi svoje heroje, riskira izgubiti svoj identitet.
Autor: CroExpress/Ivan Novokmet Datum objave: 10.04.2025.
