Autor: Petar Hategan
Laganim i otmjenim korakom elegancije i ponosa u nedjelju, 12. lipnja o. g., u crkvi svetoga Mihovila, u Vodniku, i u crkvi svetih Filipa i Jakova, u Klokotiću, svjedočili smo jednom od temelja stoljetne opstojnosti hrvatskoga bića u ovom dijelu svijeta i načinu kako se ona nadalje čuva.
Čak sedamdeset petero kandidata – 30 u Vodniku i 45 u Klokotiću – za krizmu, primilo je sakrament, i na taj način potvrdilo (krizma ili potvrda dolazi od latinske riječi confirmatio, tj. učvrstiti, ojačati) volju i želju za rastom u Duhu, kao i svjedočenje svoje rimokatoličke vjeroispovijesti.
Kvalitetan, dobar, gotovo njemački organizacijski ton dao je vlč. Petar Dobar, župnik klokotičke župe, koji je priredio gotovo savršenu ravnotežu potvrde vjere i pripadnosti Crkvi, kao i priliku pokazivanja življenja vrijednosti uvažavanja čovjeka i vjernika izvan nje.
Misno je slavlje u objema crkvama predvodio vlč. Nikola Lauš, biskupov poslanik, kancelar i kanonik temišvarske biskupije, koji je u ime biskupa Martina Roosa uz riječi: ‘Primi pečat dara Duha Svetoga’, pomazao krizmanike na čelu posvećenim uljem i utisnuo im duhovni pečat, a svaki potvrđenik odgovorio s ‘Amen’. Kancelar je također istaknuo da je Sveta godina milosrđa posebna prilika za primanje i davanje Božjeg milosrđa i ljubavi, kao i za neumorno svjedočenje obilja i radosti: primanje Duha Svetoga i potvrda vjere poseban je i trajan trenutak radosti, naglasio je kanonik Nikola.
Za vrijeme najvažnijega čina bogoslužja i dodjele svete Potvrde, uz biskupovog poslanika i domaćeg župnika Petra, zajedništvo su svećeništva činili još vlč. Jozsef Csaba Pal, arhiđakon i kanonik, župnik jedne od ričičkih župa, vlč. Marjan Tinkul, župnik lupačke župe, vlč. Petar Rebedžila, župnik karaševske župe, bogoslovi i ministranti.
Svemu su pak svjedočili kumovi, a bili su tu i roditelji, uzvanici, visoki gosti i brojni vjernici. Kumovi su izlazili iza svojih štićenika i polaganjem ruku isticali, ne samo svjedočanstvo nazočnosti javne privole primanja sakramenta, kao što je to, na primjer, kod sakramenta ženidbe, već spremnost i volju preuzimanja dužnosti i obveze što ih Crkva određuje, to jest da kum mora biti kršten, potvrđen i pričešćen, pripadnik Katoličke Crkve, i da nije rastavljen i ponovno civilno oženjen, niti živi u izvanbračnoj zajednici, nevjenčano, jer je kumova prvenstvena zadaća ne darovati krizmanika kojekakvim darovima i zaboraviti ga nego vlastitim životom i osobito vjerskim iskustvom pomagati mladom svjedoku vjere kako sazrijevati i pristupiti kršćanskim vrijednostima, što, naravno, može praktični vjernik, a ne privremeni svjedok po potrebi.
Jamačno samo tako Duh Sveti putem svojih darova mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega, može djelovati i pomoći da se izbjegne ono što je papa Franjo tijekom svečanosti i trodnevnog skupa ‘Obitelj i radost ljubavi u svjetlu apostolske pobudnice Amoris laetitia’ odgovorio kada je spomenuo nevaljalost pojedinih sakramentalnih brakova, i to zato što: ‘parovi koji ulaze u brak nemaju ispravno razumijevanje njegove doživotnosti i nerazrješivosti. Živimo u kulturi privremenoga’, rekao je, navodeći provizornost: ‘…To je razlog zašto je jedan dio naših sakramentalnih brakova nevaljan: zato što supružnici kažu: ‘Da, doživotno’, ali ne znaju što govore, zato što imaju drugu kulturu. Kažu to, imaju dobru nakanu, ali ne znaju.’ Stoga, uzrok krize braka vidi u nerazumijevanju tog sakramenta. ‘Ne znaju da je nerazrješiv, ne znaju da je za čitav život’ te ističe da je potrebno ljubiti, jer je: ‘ moral uvijek čin ljubavi: ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu. To je također čin koji daje prostora obraćenju drugoga, ne osuđuje odmah: daje prostora’.
Prema tome, nije teško zaključiti pred kakvom se složenom obvezom nalaze kumovi, roditelji, vjerska zajednica, naši svećenici, kako bi u ovom ubrzanom tempu, kada se sve mora odmah i sada, zaustavili vrijeme i uz dovoljno prostora, činom ljubavi, ustrajnosti i zalaganja, pomogli razumijevanju sakramenata – razumijevanja sakramenta svete Potvrde što su ga danas krizmanici primili – pogotovo ako nam nije ni na kraj pameti pomisliti da nećemo i za pedeset, i više godina svjedočiti ovako svečanim trenucima te da nam crkve neće biti uvijek pune.
Iako smo samo mogli suosjećati s djevojčicama i mladićima rumena lica, koji su u prekrasno okićenim i ukrašenim djelima marljivih ženskih ruku karaševskih Hrvatica stojećke i hrabro izdržali tople lipanjske trenutke, obradovao nas je župnikov proziv, i istinska podjela radosti s roditeljima, bakama i djedovima, kumovima i sa svim pristiglim vjernicima.
A među posebnim gostima, primijećen je visoki dužnosnik hrvatske diplomacije, gospodin dr. Davor Vidiš, veleposlanik Republike Hrvatske u Bukureštu, koji je sa svojom suprugom gospođom Mericom Vidiš, uveličao posebnu svečanost. Dakako da nas je veleposlanikova nazočnost ohrabrila da ustrajemo u svemu onome što nas čini dijelom iste cjeline hrvatskoga naroda, što su upravo i navedeni činovi svjedočenja vjere i istinskih kršćanskih, a ujedno i ljudskih, vrijednosti.
Do župnikovih i naših gostiju sjedio je gospodin Marjan Vlasić, načelnik Općine Lupak i viđeniji ljudi u mjestu.
U klokotičkoj crkvi, ponajvećoj katoličkoj crkvi u Karaš-severinskoj županiji, pod vodstvom gospodina dr. Milje Vatava, nastupili su talentirani članovi KUD-a Klokotić, a među njima su bili i krizmanici, i uz pratnju zvuka zlatnih žica tamburica, otpjevali nam par prigodnih pjesama.
Poslije svete mise, ukazale su se brojne prilike za razgovor sa saborskim predstavnikom manjine gospodinom Slobodanom Gera, s načelnicima Marjanom Vlasićem i Petrom Bogdanom, s profesorima i s drugim mještanima općina Lupak i Karaševo.
Veleposlanik Vidiš iskoristio je boravak u manjini kako bi pozdravio i porazgovarao s novoizabranim načelnicima i s vijećnicima dviju općina: Lupak i Karaševo, sa župnicima triju župa: Klokotić, Lupak i Karaševo te upoznao se s mještanima, uglednim predstavnicima zajednice i prosvjetnim djelatnicima. Naime, sutradan, u ponedjeljak, 13. lipnja, posjetio je Osnovnu školu u Lupaku, i to na sam Dan škole, za blagdan svetog Antuna Padovanskog, kada je s učenicima i s nastavnicima sudjelovao na svetoj misi, koju je predvodio vlč. Marjan Tinkul, župnik mjesne župe, u crkvi svetoga Mateja, apostola i evanđelista, u Lupaku, i na taj način sa svojom suprugom proslavio i dvadesetu obljetnicu braka.
Datum objave: 21.06.2016.
