Autor: Z.S.
I dok je u Europu posljednjih mjeseci stiglo stotine tisuća izbjeglica iz Sirije i ekonomskih migranata iz drugih zemalja, mnogi se pitaju: zašto ti ljudi ne odlaze u bogate arapske zemlje poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Kuvajta ili Bahreina? Osim što su im fizički bliže, kulturološke razlike zasigurno su mnogo manje.
Ovih pet zemalja, naime, prema izvješću Amnesty Internationala, odbilo je primiti ijednu izbjeglicu iz Sirije. Bizarno zvuče vijesti poput one da u Hrvatsku iz Dubaija stiže humanitarna pomoć za migrante i izbjeglice.
‘Ponašanje zaljevskih zemalja je apsolutno sramotno kada govorimo o pokazivanju suosjećanja i dijeljenja odgovornosti za krizu… Sramotno’, izjavio je čelnik AI-evog ureda za prava izbjeglica i migranata, Sherif Elsayid-Ali.
‘Dijeljenje tereta nema značenja u Zaljevu, Saudijci, Emiraćani i Katarci postupaju tako da potpišu ček i daju svima drugima da se nose s tim’, smatra izvršna direktorica Human Rights Watch za Bliski Istok, Sarah Leah Whitson.
Sirijci za arapske zemlje trebaju vizu ili radnu dozvolu
Kako piše BBC, Sirijci se, da bi ušli u neku od bogatih zemalja Perzijskog zaljeva, moraju prijaviti za turističku vizu ili radnu dozvolu. Taj proces je skup, a među Sirijcima postoji percepcija da postoje nepisana pravila da će Sirijci teško dobiti vizu. Sirijci općenito, da bi ušli u gotovo sve arapske zemlje, moraju dobiti vizu. Bez vize mogu samo u Alžir, Mauritaniju, Sudan i Jemen.
Bogate zemlje Perzijskog zaljeva oslanjaju se na migrantske radnike, ali iz Jugoistočne Azije i indijskog potkontinenta, pogotovo kad je riječ o niskokvalificiranim kadrovima. Kuvajt je 2012. čak objavio da je njegova službena strategija da smanji broj stranih radnika za milijun u idućih 10 godina. Osim toga, u ovim zemljama je gotovo nemoguće dobiti državljanstvo.
Boje se za sigurnost?
Kako piše britanski Daily Mail, zaljevske zemlje službeno tvrde kako se boje za sigurnost svojih građana jer bi se među izbjeglicama mogli skrivati teroristi. Te zemlje doniraju novac, ali za izbjegličke kampove u drugim zemljama – Libanonu, Turskoj i Jordanu.
Njihovo stanje svijesti možda najbolje opisuje komentar kuvajtskog analitičara Fahad Alshelaimia, koji je izjavio:
‘Ne možete poželjeti dobrodošlicu ljudima iz drugačijeg okruženja i drugog mjesta koji imaju psihološke ili neurološke probleme ili traume i pustiti ih u svoja društva’.
Datum objave: 22.10.2015.
