Autor: CroExpress
Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je
Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Svetište se nalazi u lijepom
Hrvatskom zagorju, gdje je nastala naša hrvatska himna ‘Lijepa naša’.
Ono što je Francuskoj Lourdes, Portugalu Fatima, Poljskoj Čenstohova, to
je Hrvatskoj Marija Bistrica – svetište Majke Božje Bistričke, u koje
stoljećima hodočaste milijuni vjernika.
Pjesma koju hodočasnici u radosti pjevaju ulazeći u svetište Majke Božje Bistričke, pa i kroz suze radosnice kad odlaze, poznata je gotovo svim hodočasnicima.
Tu pjesmu donosimo ovdje u cijelosti:
Majko Božja Bistrička, moli se za nas.
Mi smo tvoji putnici, blagoslovi nas.
Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo
Zdravo, zdravo, zdravo Marijo.
Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje
Obrati mila Majčice, sve izgubljene.
Sveta Bogorodice, moli se za nas
Srcu Isusovome, preporuči nas.
Na oltaru stanuješ, na nebesih kraljuješ
Zdravo, zdravo, zdravo Marijo.
Svi nebeski anđeli otvarajte vrata
da vidimo Mariju, Kraljicu Hrvata.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj
Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Čuj Majko, čuj, svoje djece glas
Ne daj da nas bijeda bije
Brani, brani, Majko, nas.
Samo mjesto Marija Bistrica dobila je ime po čudotvornom kipu Blažene Djevice Marije i po potoku Bistrici, a prvi se put spominje 1209. godine. Sama župa, tada posvećena svetom Petru i Pavlu, prvi je put spomenuta 1334. godine. Od 16. stoljeća povijest župe sve više obilježava čudotvorni kip Majke Božje.
Tek je 1588. godine kip ponovno pronađen – po predaji je, nakon večernje molitve, neobično svjetlo obasjalo mjesto ispod kora, odakle je sljedeći dan otkopan posve očuvan kip Majke Božje. No, kip je, opet zbog Turaka, 1650. ponovno zazidan iza glavnog oltara župne crkve. Zahvaljujući poticaju zagrebačkog biskupa Borkovića kip je 16. srpnja po drugi put pronađen, a već drugi dan dogodilo se i prvo čudo.
U ovome hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom Isusom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljeća stotine tisuća pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje.
Ovaj je kip izrađen od drva u prvoj polovici 16. stoljeća, a prikazuje osobu iz naroda odjevenu kao plemkinju. Nekoć se taj kip štovao u kapelici Svete krunice na Vinskome Vrhu, oko 3 kilometra od današnjeg svetišta. Prigodom provale Turaka u Hrvatsku, kad su 1545. godine doprli do Konjščine nedaleko Vinskoga Vrha, tadašnji je župnik prenio kip u crkvu svetog Petra i Pavla. Od straha da ne bude obeščašćen ili uništen, zazidao ga je na tajno mjesto u crkvi. Kako nikome nije odao gdje je kip zazidao, njegovom se smrću tom kipu zametnuo svaki trag.
Kip potječe s kraja 15. stoljeća, i svrstava ga se u tzv. «crne Madone», iako je kod restauracije otkriveno da ta tamna boja nije izvorna. Taj kasnogotički, neveliki kip djelo je nepoznatog narodnog majstora, a svoju izražajnu moć crpi iz velikog vjerskog i nacionalnog značenja.
Našašće čudotvornog kipa
U predaji, koju je zapisao bistrički župnik Andrija Ivšić (1688. – 1719.), spominje se da je župnik Luka 1588. godine jednom poslije večernjeg zvona Zdravo Marijo zapazio kroz prozore u crkvi svjetlo. Iznenađen tim viđenjem, potrčao je u crkvu i ugledao svjetlo ispod pjevališta (kora), ali je svjetlo nestalo. Sutradan je na tome mjestu našao čudotvorni kip Majke Božje. Kip je tada bio izložen javnom štovanju vjernika, no naskoro je, iz nepoznatih razloga, prestala pobožnost prema Marijinu kipu, pa je oko 1650. godine bio zazidan iza glavnog oltara.
Zauzimanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića (1667. – 1687.) i njegovim nalogom kip su tražili i pronašli ga 16. srpnja 1684. godine, a već sljedećeg dana dogodilo se i prvo čudo. Pronašli su ga kanonik i kustos zagrebačke katedrale Matija Stoklas i bistrički župnik Ivan Militoris (1679. – 1688). Od tada pa sve do danas traje i raste štovanje Majke Božje Bistričke.
Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz prošlost svetišta i to od 1688. godine pa sve do danas, o čemu postoje zapisi. Ti su zapisi obnovljeni 1957. do 1967. godine, te od 1972. i dalje.
Nacionalno svetište
Darovima vjernika bila je obnovljena i proširena crkva svetog Petra i Pavla, a 13. srpnja 1731. godine zagrebački ju je biskup Juraj II. Branjug (1723. – 1774.) posvetio Majci Božjoj Snježnoj. Od tog se doba ova crkva naziva svetištem i prošteništem Majke Božje Bistričke, a samo naselje Marija Bistrica.
Svetište u Mariji Bistrici postalo je hrvatsko nacionalno svetište 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar izrađen od drveta, te s pozlatom i slikama. Time je Sabor odobrio pobožnost hrvatskog naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj. Ovaj je zavjetni oltar 1794. godine bio zamijenjen novim oltarom, što ga je izradio zagrebački majstor Gigl. Današnja župna crkva građena je između 1879. i 1882. godine.
Kako je pobožnost prema Majci Božjoj Bistričkoj sve više rasla, crkva je postala tijesna i premalena. Stoga je bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875. – 1911.) prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa dao proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te je od stare crkve u stilu neorenesanse podigao novu.
Za vrijeme gradnje je uoči blagdana Marijina uznesenja izbio požar koji je u crkvi sve uništio, osim velikog oltara i čudotvornog kipa Majke Božje. Gradnja crkve bila je završena 1882. godine, a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Mihalović (1870. – 1891.) je 3. lipnja 1883. godine posvetio oltar. U arkadama je profesor Ferdo Quiquerez naslikao 22 bistrička čudesna uslišanja, a Dragutin Novak je izradio kipove raspetog Krista i svetog Kristofora. Papa Pio XI. (1922. – 1939.) je 4. prosinca 1923. godine podijelio Svetištu naslov Manje Bazilike.
Zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac je 1934. godine pješice predvodio zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba, te time dao velik poticaj pučkom štovanju Majke Božje Bistričke, a sljedeće (1935.) je godine 7. srpnja nadbiskup dr. Antun Bauer (1914. – 1937.) okrunio Marijin kip krunom koju je hrvatski narod poklonio svojoj nebeskoj Majci i Kraljici. Iste je godine nadbiskup koadjutor i danas blaženi mučenik Alojzije Stepinac posvetio hrvatski narod Blaženoj Djevici Mariji. Tom je prigodom grad Zagreb darovao Svetištu zlatni kalež, a društvo kruničara zlatnu krunicu.
Kip Majke Božje Bistričke
Na kraju treba nešto više reći o kipu Majke Božje Bistričke, kojega je župnik svetog Marka u Zagrebu opisao sljedećim riječima: ‘Biser bistričkoga svetišta je čudnovati kip Majke Božje Bistričke. Kip nije nikakva skupocjenost ni umjetnina. Ne odlikuje se nikakvom izvanjskom ljepotom. Izrađen je od drveta i u prvi se mah doimlje duše svojom skromnošću i tamnim obrazom, ali što dulje stojiš i moliš pred neobičnim likom, sve te više osvaja i obuzimlje, navru ti suze na oči i osjetiš unutrašnju ljepotu skromne Madone i obuhvatiš smisao biblijskih riječi: Nigra sum sed formosa – Crna sam ali divna.
Od 1676. do 1679. godine, župnik u Mariji Bistrici bio je Petar Brezarić. Druge nedjelje mjeseca rujna za vrijeme svete mise, uspne se k njemu žena divnog obličja u modroj haljini i preda mu svoju voštanu svijeću riječima: ‘Molite s čitavim narodom na nakanu da zadobijem vid’. Župnik se čudio kako ta žena moli vid, a dolazi sama na propovjedaonicu i zatim silazi medu ženski svijet. Istog dana poslije podne, kad je župnik išao s kapelanom iz Bistrice prema Podgrađu, feudalnom dvorcu kolatora (pokrovitelja) župe Malerića, ukazala se ista ta žena. Kad su je, vozeći se na kolima, htjeli dostići, nestala je.
Sva ta lutanja i ponovni pronalasci ‘crne Madone’ učvrstili su vjeru ljudi u njenu čudotvornu moć. Brojne ploče- zahvalnice i zavjetni darovi što se nalaze u svetištu svjedoče o Blaženoj Djevici Mariji kao «zdravlju bolesnih, utočištu grješnika, utjesi žalosnih, pomoćnici kršćana». I danas, kao već stoljećima, rijeke hodočasnika dolaze pred taj čudotvorni, crni lik Majke Božje s djetetom Isusom u rukama kako bi molili, pjevali i plakali, tražeći Marijin zagovor i pomoć: Majko Božja Bistrička, moli za nas!
Molitva
Bože, ti si našem kršćanskom narodu dao Blaženu Djevicu za Majku i Kraljicu. Iskusili smo moć njezina zagovora; daj da nas svojim primjerom i molitvama trajno vodi k tebi. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Datum objave: 13.07.2014.
