Nedavni napad Hamasa na Izrael otvorio je Pandorinu kutiju nasilja, prisiljujući nas suočiti se s brutalnošću koja se širi diljem svijeta.
Iako kroz povijest nažalost nismo oskudijevali pričama o zlu, sukobima i tragedijama, jedina konstanta kroz tu istu povijest čini se da je ljudska zloća u obliku rata. Tako i danas strahujemo, životi su ugroženi, a stvarnost nam pokazuje da se, najčešće, radi o životima nedužnih civila.
U ovom trenutku nasilje nije ograničeno samo na Bliski Istok; obuhvaća područja poput Ukrajine, Armenije, Sirije, Nigerije, Konga, Sudana, Centralnoafričke Republike itd. Dok se svijet razvija i napreduje u mnogim aspektima, specifičnost današnjeg vremena je da se suočavamo s paradoksom: suvremeni čovjek čini se da uživa u svojoj bešćutnosti, birajući strane u krvavim sukobima i podržavajući nasilje.
Najnoviji sukob na Bliskom Istoku između Hamasa i Izraela privukao je pažnju diljem svijeta. Čak i u dijelovima Europe, poput Bosne i Hercegovine, Njemačke, Londona i Pariza, ljudi su izašli na ulice kako bi izrazili podršku Hamasu. No, moramo se pažljivo zapitati na što točno ta podrška upućuje.
Militanti Hamasa su nedavno izvršili okrutne zločine, uključujući napade na civile, žene i djecu, te su se potom vratili u svoje skloništa, ostavljajući svoju djecu i nemoćne kao živi štit. Ovo nije bio očajnički čin, kako tvrdi član predsjedništva BiH Željko Komšić, već čin zlobnika koji svjesno žrtvuju svoje vlastite civile kako bi se zaštitili nakon što su počinili strašne zločine nad djecom, mladima i civilima Izraela. Sve to dio je njihove odvratne i bolesne taktike, a u odgovoru Izraela očekuju veliki broj civilnih žrtava kako bi stekli sažaljenje muslimanskih zemalja i zajednica diljem svijeta te privukli dodatnu financijsku podršku svojih sponzora.
Važno je napomenuti da podrška Hamasu ne znači nužno podršku Palestini. Palestina već dugo pati, a ovakvi potezi ne doprinose miru ni slobodi, jer ih vode obični zlikovci i teroristi koji se hrane patnjom. Palestina prima znatne iznose međunarodne pomoći, uključujući financijsku podršku iz Europske unije, arapskih zemalja i različitih humanitarnih organizacija, koja se broji u milijardama dolara. Međutim, čini se da se većina tih sredstava troši na održavanje sukoba umjesto na izgradnju bolje budućnosti za palestinske građane.
Sukobi na Bliskom Istoku, kao i diljem svijeta, ostavljaju trag krvoprolića i tragedija, posebno među nedužnom djecom. Umjesto da obje strane budu ispunjene suosjećanjem i sažaljenjem prema svojim žrtvama, čini se da manipuliraju brojevima stradalih u propagandne svrhe.
Završavajući ovaj tekst, podsjetit ću vas na riječi pokojnog Siniše Glavaševića, novinara i pisca koje je napisao u paklu rata u Vukovaru. Njegove riječi podsjećaju nas na važnost djece kao budućnosti i nade za bolje sutra. “Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete.”
Ove rečenice bi trebale biti poruke iz Hrvatske i BiH gdje je vihor rata pokupio i ubio brojnu djecu te ostavio posljedice s kojima se teško nosimo i danas. A posebno BiH, u kojoj se toliko zla dogodilo, a tamo se danas lome koplja oko klaonice na Bliskom istoku. No, zlobni ljudi na poziciji moći nemaju empatije. Njima je nepoznat ovaj Sinišin tekst, umjesto da ga znaju na pamet i oni kao roditelji, jer Siniša upravo to pisao roditeljima:” Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.” A čemu današnji svijet uči djecu?Čemu ovi uče djecu koji opravdavaju ubijanje djece nekim borbama za slobodu?
Dok svijet odgaja nove generacije, moramo se zapitati kakve to vrijednosti prenosimo i kakvu budućnost gradimo. Nasilje i stradanje djece ne smiju se opravdavati u ime bilo kakvih borbi za slobodu. Sjetimo se još jednom Siniše Glavaševića, on je napisao: “Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju.”
Autor: Ivan Novokmet Datum objave: 27.10.2023.
