Autor: Duško Kečkemet
Split je nekada, sa svojim velikim lazaretom, s karavanama robe što je dolazila iz Balkana i s Istoka, bio istaknuti trgovačko-prometni grad. Split je u doba Kraljevine Jugoslavije, kao jedina uvozna i izvozna državna luka, bio živi prometni željezničko-brodski grad. Split je u vrijeme minule FNRJ zajedno s bližom okolicom u Kaštelima bio vrlo djelatan industrijski grad.
Danas je Split tek razvijeni turistički grad, s prisilnim oslobađanjem od svih drugih mogućih djelatnosti. Pitanje je, međutim, je li ta djelatnost, isključivši sve ostale, dovoljna za život i socijalni, privredni i kulturni život suvremenog grada s istaknutom ne samo privrednom, nego i kulturnopovijesnom baštinom. Pogotovo zna li se da bi u uvijek mogućoj nekoj brodskoj ili drugoj havariji, Split i privredno naglo propao.
Ali ostavimo moguće zle bojazni i mislimo na današnji veliki Split od gotovo dvije stotine tisuća stanovnika i o vrlo djelatnoj privlačnosti tog današnjeg Splita svjetskom turističkom prometu.
Neke od ranijih privlačnosti Splita inozemnim posjetiteljima gotovo su potpuno nestale. Jedinstvena, donedavno osobito privlačna prostrana luka više ne privlači, jer veliki kruzeri pristaju izvan nje, privatna plovila pristaju u od građana odvojenoj marini; u istočnoj obali luke pristaju samo javna i zasebna turistička plovila, a moderna oprema tradicionalne stare splitske rive uopće ih ne privlači.
Jedinstveno pogodna mediteranska klima turistima u ljetnim sezonskim razdobljima (a ne u proljeću i jeseni) također je više na smetnju nego na korist.
Kulturni i zabavni život (uza svo Splitsko ljeto, što ga strani gosti razmjerno malo posjećuju) svodi se tek na brzo i letimično grupno obilaženje starina u neprikladnim gužvama i brzim letimičnim informacijama – koje su ipak gotovo jedine aktualne pozitivne kulturne djelatnosti suvremenog turizma u Splitu.
Hotelski smještaj turista u Splitu ne zadovoljava (hoteli Marjan, Ambasador, Central su zatvoreni, a Bellevue je u kritičnom stanju). Uostalom, najveći brojčani priljev turista je onaj sa čestih kruzera, ali ti masovni turisti ostaju u gradu tek nekoliko sati, a jelo i noćenje imaju osigurano na svojim brodovima. Vrlo poželjnog – privredno i kulturno – prostora za kongresni turizam Split ni nema, a taj bi mogao održavati posjete stranaca i u neturisičkim i inače potpuno neprivrednim mjesecima.
Velik, čak i prevelik, sezonski posjet turista, posebno inozemnih, uz određene privredne koristi pokazuje i očite slabe strane. Ljeti je gužva turističkih skupina, naročito onih s kruzera. Te skupine inozemnih (uglavnom starijih) posjetitelja ne troše u gradu gotovo ništa, jer sve imaju na brodu, osim što kupe neku razglednicu i plate turistički obilazak.
Ljetne masovne gužve po uskim splitskim starogradskim predjelima onemogućavaju njihov saobraćaj, ali i onaj samih Splićana. (Sjećam se da su Splićani prije Drugog svjetskog rata, kada je turizam, pogotovo onaj inozemni, jedva postojao, govorili – pola u šali, a pola ozbiljno – Dosta nam je tih turista po splitskim ulicama!).
Druga napast staroga dijela grada su prepravljeli kafići, koji u ljetnoj sezoni iznesu na povijesne lokalitete, trgove, širine i uličice sav svoj inventar stolova, stolica, suncobrana, kelnerskog prometa i ostalog stereotipnog.
Potpuni slom urbanizma u novijim gradskim četvrtima, usmjerio je glavnu rekreaciju Splićana u stari dio grada, nemajući takve odgovarajuće prostore u novijim gradskim četvrtima. Upravo je, s kulturnog glediša, tragično vidjeti u svijetu jedinstveni očuvani antički Peristil ispunjen kavanskim namještajem, inače na staroj Pjaci i drugdje, usto i s golemim šarenim suncobranima. (Ako već zovemo, prihvaćamo i koristimo turiste, koji ne dolaze da vide suvremeni nego onaj povijesni Split, omogućimo im da barem fotografiraju viđene prvorazredne kulturne spomenike, bez štekata i raznobojnih suncobrana. Uostalom neshvatljivo je natjecati se za ‘europski grad kulture’ s kavanskim štekatom na u svijetu jedinstvenom antičkom Peristilu).
Ali imamo to što imamo. Govorimo o spomeničkim ambijentima, jer jedino oni privlače te stotine tisuća inozemnih i manje domaćih posjetitelja Splita.
Stari Split je bogat povijesnim i umjetničkim spomenicima, od antičkih vremena nadalje, i za pomniji obilazak svih onih značajnijih bila bi nužna barem tri dana, a za spomenike u okolnim gradićima još tri dana. Pokušajmo taj obilazak svesti na oko dva sata hodanja u grupama da pokažemo ono što bih se usudio reći važnijim, ne želeći umanjiti vrednote ostalih spomenika i kulturnih ustanova.
Strane turiste – radije ih nazivam gostima nego turistima – prvenstveno zanima ova jedinstvena, najbolje očuvana raskošna antička carska palača u svijetu.
Prvo bi se moralo predstaviti njezin cjelovit potpuni izgled. Budući da Split nije do danas uspio ostvariti i prikazati (iako sam iz Muzeja grada to stalno na Općini zagovarao) rekonstrukciju Palače, od plemenitog drva, veličine oko 2 x 2 metra, moramo posjetiocima najprije predstaviti veliki pano – sliku rekonstrukcije Palače na panou u istočnom dijelu rive i protumačiti je.
S tog je položaja barem donekle (uz odbojno parkiralište automobila) moguć pogled na južno pročelje Palače (danas, nažalost, udaljene od mora), a zatim ulazimo u njezine podrume; ako je vremena malo, onda barem u one zapadne (kroz obilniju prodaju suvenira iz koje bi se morali isključiti svi oni proizvodi iz Kine i dalekog Istoka). Te su brojne podrumske prostorije u svjetskim omjerima jedinstveni i potpuno uščuvani antički prostori, kakve teško možemo doživjeti u ostalom svijetu.
Peristil je drugi izvanredno očuvani antički ambijent. Sam Rim je pun antičkih ruševina, ali ovako uščuvan trg nije sačuvao. Iz Peristila posjećujemo Katedralu, nekada mauzolej cara Dioklecijana, uz rimski pantheon najznačajniju takvu građevinu u svijetu.
Druga antička građevina koju je poželjno vidjeti je Krstionica, antički hram – barem izvana, ako nije otvorena da vidimo unutrašnjost, krstionicu s reljefom hrvatskog vladara i Meštrovićev kip sv. Ivana Krstitelja.
Zatim obavezno preporučam prolaženje nekima od manje nagrđenih i kafićima napadnutim srednjovjekovnim uličicama, da se doživi splitski srednji vijek i pretvaranje carske palače u grad Split, što je također zanimljivo i sa svjetskih gledišta.
Izlazeći iz Palače gledamo njezin sjeverni zid i monumentalna Porta aurea. Usput i spomenik Grguru Ninskom (ali ne kao biskupa Grgura, već kao istaknutu skulpturu Ivana Meštrovića).
Malo dalje bih pokazao ostatke gradskih bedema iz mletačkih vremena koje su, uz srodne, obranile Split od mogućeg barbarskog turskog osvajanja i razaranja u 17. stoljeću.
Od muzejsko-galerijskih ustanova, zbog vremenskih mogućnosti, poveli bismo posjetioce u Muzej grada Splita, da vide tu lijepu gotičku palaču i – na brzinu – pregled prošlosti grada. Bilo bi poželjno posjetiti još barem Arheološki muzej, kao najstariji i najistaknutiji, ali, po mogućnosti, i Galeriju Meštrović i njezin Kaštelet, kao značajnu privlačnost hrvatske likovne umjetnosti.
Radi li se o hrvatskim posjetiteljima usput svratiti i u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Radi li se o stacioniranim turistima, sutradan bih predložio izlet u Solin, na iskopine, na tvrđavu Klis, značajnu povijesnu utvrdu i pogled s nje na čitav splitski poluotok, i u obližnji Trogir, da bi se doživio njegov srednjovjekovni urbani i graditeljski ambijent i vidjelo istaknuti Radovanov portal na Katedrali.
Ovo je moj najkraći obilazak kulturnih spomenika Splita i okolice namijenjen prvenstveno inozemnim posjetiocima. Sa žaljenjem moram zaključiti da od današnjeg brojnog splitskog stanovništva više od polovice njih nije upoznalo ni ove spomenike ni ove gradske kulturne uspomene.
Srednjoškolcima bi se moralo omogućiti, barem u dva školska sata, da postupno obiđu, uz stručno tomačenje, ne samo stari Split i njegove povijesne i umjetničke spomenike, nego obvezno i sve splitske muzeje i galerije, jer to ‘kasnije neće dospjeti!’
To je, eto, i naš Split – ili bi barem bilo poželjno da bude i naš, a ne samo turistički.
Datum objave: 27.08.2014.
