Njemačka je izrazito federativna zemlja u kojoj jedna od njezinih pokrajina, samozvana Slobodna država Bavarska, želi biti još više nešto posebno nego sve ostale savezne zemlje ili Länderi. To ima svoje povijesno opravdanje ali i kulturološku pozadinu jer je ona što se tiče narječja i narodnih običaja nešto posve drukčija od ostalih pokrajina, a tu je i posebni mentalitet koji je sličniji austrijskom nego, primjerice, onima u ostalim njemačkim saveznim zemljama.
Jednostavno rečeno, u Bavarskoj je onako kako sami Bavarci kažu: Mi smo ono što jesmo, i tu su u pravu, ali biti Bavarac nipošto ne znači nijekanje Njemstva. Zanimljivo je da Slobodna država Bavarska nije usvojila zajednički zapadnonjemački Ustav godine 1948. koji je na snazi do danas, pa ipak se zakonski i praktično smatra dijelom Savezne Republike Njemačke.
Imajući sve rečeno pred očima začuđuje da se najvažniji bavarski dnevni list ne kiti imenom svoje pokrajine nego se naziva Süddeutsche Zeitung kraticom SDZ, Južnonjemačke novine. Zamislite kakvu bi galamu digli hrvatski ljevičari kad bi bila ugašena Slobodna Dalmacija i na njezino mjesto došle nekakve Južnohrvatske novine!
Bio bi to sumrak njihova uskogrudnog provincijskoga svijeta.
No u poslijeratnoj Njemačkoj u Münchenu su osnovane Južnonjemačke novine kao svojevrsni prosvjed protiv partikularizama u tek obnovljenoj njemačkoj državi, s vrlo širokim obzorom praćenja njemačke, europske i svjetske politike i te su se novine razvile u jedne od najboljih u Njemačkoj, mogli bismo reći uz Frankfurter Allgemeine Zeitung drugo glasilo po utjecaju u njemačkoj demokraciji.
No i one nisu nepogrješive, pogotovo ako ih u nekim člancima više (za)vodi ideologija a ne žurnalistička objektivnost. Evo jednog takvog slučaja iz nedavne prošlosti koji bi mogao poslužiti kao upozorenje novinarima da su važnija načela poštenog novinarstva nego traženje u mutnom političke džungle koje je moglo završiti ostavkom jednog pokrajinskoga političara, čija stranka koalira s Kršćansko-socijalnoj Unijom pa bi njegov odlazak s političke pozornice mogao biti kraj te koalicije samo nekoliko tjedana prije regularnih izbora.
Riječ je o Hubertu Aiwangeru, predsjedniku stranke Slobodni glasači, lokalne organizacije koja se uglavnom brine o problemima bavarskoga života dok velika pitanja ostavlja svome koalicijskom partneru, kršćanskim socijalima. SDZ je odkrio da je Aiwanger kao 17-to godišnji đak dijelio ogavne antisemitske letke god.1986. pa se mora povuči iz političkoga života, što je on odbio pravdajući se svojom mladošću i tvrdnjom da je tekst letka sastavio njegov brat nastojeći time napakostiti svojim učiteljima koji su ga navodno progonili u što je teško vjerovati.
Predsjednik bavarske vlade Markus Söder našao se zbog ove afere u neobranom grožđu, pa je svome koalicijskom partneru u vladi, zaduženom za gospodarstvo, postavio 25 pitanja na koja je on odgovorio s ne baš uvjerljivim sadržajem, uglavnom ističući da je mnoge stvari zaboravio što se tada zbivalo.
U predizbornim zborovima Aiwanger je naišao na odobravanje svojih pristaša, a Söder je odlučio da ga zadrži u vladi bez obzira na neke neuvjerljivosti u njegovim javnim nastupima. Začuđuje da je jedan tako ozbiljni list kao SDZ iznjedrio ovu aferu tik pred izbore i da političku glupost jednoga mladca smatra opasnom za bavarsku i njemačku demokraciju. No to je tako u Njemačkoj u kojoj, kad je riječ o antisemitizmu, javnost puše i na hladno, dok narod misli svoje, naime moglo bi se dogoditi da ova afera dobro dođe bavarskoj koaliciji sastavljenoj od kršćanskih socijala i slobodnih birača pa bi zlonamjerni iz toga mogli zaključiti kako je antisemitizam našao svoje mjesto u njemačkom političkom životu što, dakako, nije istina.
Glede Söderove odluke za zadrži Aiwangera, njemačka je javnost podjeljena, jedni su za njegovo izbacivanje iz vlade, drugi su zadovoljni njegovim pokajničkim izjavama. Naime, on nije jedini grješnik s antidemokratskim sadržajima koji je postigao političku karijeru u poslijeratnoj Njemakoj, a i danas se uklapa u sve veći prodor krajnje desnice prema vlasti u mnogim zemljama Europske Unije. SDZ-u se može zamjeriti napuhivanje ovog Aiwangerova posrtaja pri čemu te novine nisu uzele u obzir i jednu sramotu u svojoj vlastitoj novinskoj kući, naime činjenicu da je jedan od glavnih urednika Süddeutsche Zeitunga po imenu Hermann Proebst bio poznati nacistički novinar koji je izvještavao za vrijeme Drugog svjetskoga rata i iz Hrvatske u duhu tadašnjeg nacizma, čak hvaleći ozračje u sabirnom logoru Jasenovcu.
Proebst je bio izdavač njemačkog tjednika u Zagrebu Neue Ordnung i glavni ravnatelj Deutsche Zeitunga u našem glavnom gradu. To mu nije smetalo da odmah po završetku rata započne brzu karijeru u vodećim njemačkim novinama i izvještajnim institucijama. Posebno je bio udvornički njegov izvještaj o Jasenovcu koji prema njemu nije bio sanatorij ali ni mučilište, pri čemu taj logor pridonosi ne samo isključivanju opasnih protivnika nego služi i produktivnosti inače neproduktivnih rasa ( kao što su Židovi). Prema njemačkom povjesničaru Alexaderu Korbu, Proebst je bio utjelovljenje intelektualne suradnje fašista u okupiranoj Europi.
Dakako, on je bio mala numera u usporedbi s nekim drugim bivšim nacistima u njemačkoj vladi za vrijeme hladnoga rata kao što su bili šef Ureda saveznoga kancelara Konrada Adenauera, Hans Globke, za vrijeme Hitlera komentator rasnih zakona i savezni kancelar prve velike koalicije sastavljene od kršćanskih stranaka i socijaldemokrata Kurt-Georg Kiessinger, pripadnik propagandnog odjela u nacističkom ministarstvu vanjskih poslova. Prema Spiegelu, na desetke tisuća bivših nacista djelovali su pod krivim imenima u njemačkom javnom životu, a njihov pravi identitet odkrivan je tek poslije njihove smrti na pločama njihovih grobova.
Ovaj članak završavamo pitanjem, je li trebalo zabraniti Süddeutsche Zeitung nakon što su odkriveni Proebstovi pronacistički članci?
Vjerojatno ne, jer mnogi su se bivši nacisti politički brzo i iskreno pokajali, a neki su svoje pisanije objašnjavali kao kukavički oportunizam, što je nekako ljudski. No jedno se SDZ ipak treba zamjeriti: raspirivanje sadašnje afere o glupom ponašanju jednog nezrelog srednjoškolca više od 30 godina nakon što je širio blesavi antisemitski letak koji je toliko ogavan da može djelovati ne samo u doslovom smislu svojih riječi nego i s protivnim učinkom, odbijanjem svakoga antisemitizma koji bi ipak trebalo pobijati poštenijom argumentacijom
A premijer Söder je povukao jedni mogući pametni potez, zadržao je svoga ministra gospodarstva Aiwangera i nastavlja s uspješnom predizbornom kampanjiom u jednoj od politički i gospodarski najstabilnijoj njemačkoj pokrajini, ali i u Saveznoj Republici Njemačkoj, koja ovih tjedana pati od ekonomske depresije i ovakovi je incidenti mogu samo još više oslabiti na štetu čak i Europske Unije.
Autor: CroExpress, Gojko Borić/Köln Datum objave: 07.09.2023.
