Autor: CroExpress/Glas Slavonije

Osječanin Mario Sraga prije dva mjeseca odrađivao je otkazni rok u tvrtki u kojoj je radio posljednjih osam godina. Naznaka za neki drugi posao nije bilo. A onda je, kroz razgovor s prijateljem, doznao za jedno radno mjesto u Njemačkoj. Spakirao se i otišao.

– Ne mogu reći da je novac jedini problem. Problem je sve drugo kod nas. Od završetka školovanja promijenio sam desetak poslova, uglavnom zato što poslodavac nije plaćao, ili sam postao višak radne snage, ili sam dugi niz godina radio na određeno, kao što sam posljednjih osam godina radio u TDR-u. Sve se svodi na samovolju hrvatskih menadžera koji, umjesto da zaštite zaposlenike, još ih i zakidaju za njihova prava. To nije tako u drugim zemljama gdje posluju te multinacionalne kompanije. Ovdje, u Njemačkoj, kako se dogovoriš s poslodavcem, tako je. Nema sitnih slova koja si trebao čitati u ugovoru, pa si na kraju zakinut za svoja prava i novac. Zaposlenika se poštuje, a odmor i slobodni dani su zakon. Sasvim neka druga priča – kaže Mario, inače strojarski tehničar, novinarima Glasa Slavonije.

Za Maria je sretna okolnost bila što je njegov cimer Zoran Marinković, također Osječanin, prije više od tri godine, ‘prokrčio’ put. Saznavši za slobodno radno mjesto (u izvornom članku ne navodi se koje, nap.ur.), pozvao je Maria i pomogao mu oko smještaja.

– Ostao sam bez posla, a nisam dobio ni otpremninu. Iz tako bezizlazne situacije odlučio sam se izvući odlaskom u inozemstvo i nisam pogriješio. Pa pogledajte gdje živimo? U raju – kaže Zoran.

Prostran, moderno uređen dvosobni stan, iznajmili su za 500-tinjak eura, u što su uključene i režije. Kažu da bi mjesečni najam za takav stan u Münchenu bio oko 1400 eura. Kako obojica rade u okolici, odgovara im stanovati u Schwarzahu, koji je samo sat i pol vožnje udaljen od glavnog grada Bavarske

Zoran kaže da situacija nije ni najmanje bajna kad se dolazi preko nekih neprovjerenih agencija. Ističe da ljudi često griješe što zbog neznanja jezika izbjegavaju njemačke poslodavce i onda upadaju u zamke. Osim toga, posao traže u velikim gradovima gdje je skup smještaj, teško ga je pronaći i uglavnom se mora platiti nekoliko mjeseci unaprijed uz dodatan polog. Na kraju to sve završi tako da rade sasvim druge poslove od onih koji su im obećani, ostaju bez plaće i smještaja i vraćaju se razočarani.

Njih dvojica o stalnom povratku ni ne razmišljaju. Ne vide perspektivu u Hrvatskoj, a kao i većina žele živjeti u ‘uređenoj’ državi gdje će se njihov rad cijeniti na odgovarajući način. A za njih je to Njemačka.

Datum objave: 12.11.2018.