Sjećanje je to na trenutak kada su Marija i Josip donijeli dijete Isusa u hram i prikazali ga Bogu te prinjeli žrtvu po tadašnjem običaju.
U spomen na to se na Svijećnicu u crkvama blagoslivljaju i pale svijeće. Izgaranje svijeće nas uvijek podsjeća na prolaznost, ali i na žrtvu izgaranja voska kako bi gorio plamen i kako bi plamen svijeće rasvjetljavao tamu.
Upaljena svijeća za nas vjernike znak je Krista. Isus Krist je Svjetlo svijeta, pobjednik nad svakom tminom, on je rastjerao mrak tame ovoga svijeta i zato je normalno da mi vjernici ne budemo zarobljenici mraka, pesimizma, smrti…
Krštenjem smo pritjelovljeni Kristu, postali dijelom Crkve i dobili milost i zadaću koju svojim životom trebamo vršiti. Svaki je od nas pozvan donositi to svjetlo i rastjerivati tamu u svojoj obitelji, na poslu, školi, na fakultetu… svuda ondje gdje smo prisutni.
Svojim vjerodostojnim životom mi rasvjetljujemo tamu ovoga svijeta i pokazujemo drugima da postoji nešto više od prolaznosti i ograničenosti ovoga svijeta i da se isplati boriti protiv grijeha, nepravde, nejednakosti… te da smo stvoreni za Nebo!
Danas također zahvaljujemo Bogu za dar posvećenog života. To je život onih koji se na poseban način, potpuno stavljaju u službu Bogu.
Prije svega tu mislimo na redovnike i redovnice, svećenike i časne sestre, ali i druge oblike posvećenog života.
Oni su blago Crkve, a raznolikost oblika njihova služenja veliko je bogatstvo za Crkvu i za cijeli svijet, oni su pozvani da svojim služenjem Bogu u drugom čovjeku budu znak Kristove ljubavi tj. da budu svjetlo ovoga svijeta.
Imendan slave: Marija, Mara, Maja, Marica, Marina, Marinka, Marijana, Miriam, Mariela, Mira, Marijan, Mario, Mijo…
Autor: CroExpress, fra Stjepan Ivan Horvat Datum objave: 02.02.2021.
