Autor: Željka Lešić
Nakon obiteljske tragedije koja ju je zadesila, Zagrepčanka, Slavica Božičević 1987. godine napušta rodni Zagreb, toliko opjevanu svoju Ilicu i odlazi u Švedsku. Nakon trideset i dvije godina rada na Rebru u laboratoriju za transfuziju, u 51 godini odlazi u zemlju sa tisuću jezera, koja ju je baš kao i njezini stanovnici uistinu oduševila. Svoj drugi dom pronalazi u Jönköpingu, gradu na slikovitom jezeru Väter, drugom po veličini u Švedskoj.
– Otišla sam u Švedsku, jer sam shvatila da život moram promijeniti za 360 stupnjeva, da bih mogla opstati nakon muževe smrti. Budući sam ondje imala prijatelja koji me pozvao da dođem vidjeti tu lijepu zemlju, prihvatila sam poziv. Mislila sam da ću ići samo u posjetu skupljanjem narodnih običaja i pisanjem pjesama, što me zaokupljalo i što me još uvijek zanima, pojašnjava Slavica ističući pri tom kako ju je Švedska osvojila svojim prirodnim ljepotama i ljudima koji su, za razliku od predrasuda o hladnim ljudima, ustvari srdačni, no ipak malo povučeniji i distanciraniji od nas.
Dolazak u Švedsku
Kad je Slavica pristigla u Švedsku, morala je krenuti ispočetka. Počela je učiti jezik, pohađati školu. Budući je švedski sistem tada prije 25 godina omogućavao napredovanje, ako si se pokazao vrijednim učenikom, jako sam se trudila i učila.
‘Bila su ti otvorena sva vrata i mogao si učenjem postati što si htio. Podupirali su te u tvom radu i gurali naprijed’, veli naša sugovornica. Tako je u 51 godini nakon što je dobila stipendiju za ekološku medicinu na Umeo-universitetu, počinje Slavičin profesionalni uspon. Proučavala je kako otrovi i lijekovi djeluju na naš organizam.
Diplomirala je na temu Elektromagnetizam i čovjekovo zdravlje. Nakon toga dobiva posao i počinje predavati na skoro svim pučkim otvorenim učilištima, te postaje članicom međunarodnih organizacija UN-a, Unicefa i IWC-a (Međunarodni klub žena). Predaje o aktualnim problemima u svijetu, nestašici vode, trgovini ljudima, ekologiji.
Svestrana Slavica
Osim što je radila kao predavač, položila je i ispit za sudskog tumača, a unazad nekoliko godina organizira i međunarodne izložbe kruha, prigodom kojih predstavlja uskršnje i božićne običaje raznih zemalja, kao i narodne tradicije i običaje u svijetu.
– Simbolika kruha i njegov nastanak razlikuju se od zemlje do zemlje. Oduševljena je različitim blagdanskim urešavanjem kruha i simbolikom koja iz toga proizlazi. Tako primjerice za švedski kruh veli da mu se pripisuje magična moć. Središnji dio kruha predstavlja kuću, a zavijutci koji se pružaju od središta prema krajevima, tjeraju zle sile. Napominje kako je iznimno slikovit francuski kruh na kojemu se od tijesta napravi grožđe koje simbolizira berbu. Impresionirao ju je i velebitski kruh na kojemu je modeliran križ i na kojemu se nalazi mjesto za svijeću. Ukućanima ga dijeli najstarija osoba u obitelji.
Ambasadorica Hrvatske
Osim kroz tematske izložbe, Slavica Šveđane upoznaje s Hrvatskom i kroz pjesme. Naime, njezina je strast i poezija. Članica je Kluba pjesnika u dijaspori, koji je osnovao KLD Rešetari. Slavica je izdala zbirke pjesama ‘Otvoreni prozor’ i ‘Samo sam žena’, a zanimljivo je da joj se pjesme prevode i na švedski. Naša sugovornica napominje kako će joj se sljedeće godine u Rešetarima tiskati zbirka pjesama.
Za vrijeme ratnih godina za vrijeme Domovinskog rata, brinula je o zdravlju izbjeglica koje su u Švedskoj tražile politički azil, a na lokalnoj postaji u Jönköpingu imala je reportaže o Sinjskoj alki“, a zapažene su bile i priče iz 1991. Kada se iz ratnog Zagreba javila u eter, te švedskoj javnosti ispričala što se događa u njezinoj domovini.
Pa iako ju je Švedska oduševila i u njoj je ostvarila osobno i profesionalno zadovoljstvo i uspjeh, Slavica ozbiljno razmišlja o povratku u domovinu.
– Švedska me oduševila i zbog mogućnosti koje pruža ljudima, ali moj Zagreb uvijek nosim u srcu, a prisnost naših ljudi i prijatelji koje imam u domovini, nezamjenjivi su. Mislim da je vrijeme za povratak – veli Slavica koja u Zagrebu ima i kći Tamaru, te unuka i praunuka. Zbog svih njih ona je često na relaciji Zagreb-Švedska, ali i zbog plodne suradnje s Pučkim otvorenim učilištem u Rovinju, u kojem organizira tematske izložbe.
Vječnu nostalgiju za rodnim Zagrebom s kojim je emotivno jako povezana, Slavica je prenijela u stihove ‘Pjesma Zagrebu’ koji su prevedeni i na švedski.
Pjesma Zagrebu
Slobodni moj grade!
Ponosim se Tvojom
prošlosti i spomenicima.
Ponosim se svijetlim mislima
kojima odgajaš nova pokoljenja.
Grade moj stari
ponosim se
što
sam
Tvoja kći.
Datum objave: 28.07.2014.
