Autor: Ivica Radoš

Dvadeset i tri godine je prošlo od bitke za Vukovar u kojoj je slomljena glavnina snaga agresorske JNA i četnika. Iako je Vukovar pao u ruke neprijatelja, privremeno, danas se može zaključiti da je bitka za Vukovar bila, zapravo, bitka za Hrvatsku. Na dan pada Vukovara, 18. studenog, prisjećamo se poginulih za domovinu; vojnika, civila i zarobljenika. Prisjećamo se i osoba koje su najzaslužnije za obranu grada. Jedan od njih je svakako, i prvi hrvatski general Blago Zadro.

Legendarni zapovjednik obrane Borova Naselja i Trpinjske ceste rođen je 31. ožujka 1944. u srcu Hercegovine, u Donjim Mamićima, u Ledincu. Godine 1954. njegovi roditelji, Mila i Jozo Zadro, odlučili su se preseliti u Vukovar. S djecom su bili podstanari tri godine, živjeli su u jednoj sobi. Ali, radeći i polažući nadu u vjeru i Boga, izgradili su svoju kuću.

Budući da su došli u izrazito miješanu projugoslavensku sredinu, obitelj Zadro je odmah upadala u oči zbog odlazaka u crkvu i otvorenog hrvatstva. Provokacije su Blagi Zadri kao dječaku jako smetale te je ulazio u konflikte s ostalim dječacima zbog toga, posebno kad bi ga se provociralo prilikom odlaska na ponoćku ili povratka s ponoćke. Članovi obitelji Zadro išli su čak sedam kilometara do crkve i nazad na ponoćku, i to pješice.

Mladost Blage Zadre je također bila buntovna. Jednom je, 60-ih godina, pred završetak srednje škole pobjegao preko granice u Austriju, ali su ga vratili nakon čega je morao na odsluženje vojnog roka. Ulazio je u konflikte zbog pjevanja starih domoljubnih pjesama o banu Jelačiću, Vili Velebitoj itd.

No, na kraju, Blago Zadro se smirio kad je 1967. oženio Katicu Soldo, također podrijetlom Hercegovku. Godine, 1969., supružnici Zadro su dobili prvog sina, Roberta. U svoju novoizgrađenu kuću u Bosanskoj ulici u Vukovaru uselili su se 1970. godine.

Blago Zadro je radio u kartonaži i potom u valjari u Kombinatu ‘Borovo’, velikoj tvornici u vrijeme socijalizma. Budući da je Kombinat Borovo dosta radio za vojsku i za izvoz u SSSR, Tito je često posjećivao tvornicu. Svaki put kad bi Tito posjećivao ‘Borovo’, Blago Zadro je morao van iz tvornice na nekoliko dana, poslali bi ga na godišnji odmor. Potkraj 80-ih godina tvornica Borovo bila je u velikoj krizi pa je Blago Zadro predvodio radnički bunt. Imao je ugled i ljudi su ga voljeli. Međutim, uskoro dolazi do realizacije velikosrpskog programa za stvaranje velike Srbije. Srbi se počinju naoružavati.

Stoga se Blago Zadro, nakon osnivanja stranaka, uključio u rad HDZ-a. Osnivao je ogranke HDZ-a po istočnoj Slavoniji, a predsjednik HDZ-a Borovo Naselje postao je ožujka 1990. Promijenio je ime svoje Mjesne zajednice ‘Bratstvo i jedinstvo’ u Mjesnu zajednicu ‘Alojzije Stepinac’.

Kad je bilo jasno da će JNA i Srbija, uz pomoć Srba u Hrvatskoj, napasti Hrvatsku – Blago Zadro je počeo raditi na organizaciji obrane Borova Naselja odnosno Vukovara. Pokolj nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu, 2. svibnja 1991. označio je početak rata u istočnoj Slavoniji. Istoga dana Blago Zadro podiže barikade kako ne bi prošli tenkovi JNA kroz Borovo Naselje.

Kad su četnici i JNA 4. srpnja 1991. izvršili opći napad na Vukovar, pod zapovjedništvom Blage Zadre na Trpinjskoj cesti su uništeni deseci tenkova JNA. Otad se Trpinjska cesta zove ‘groblje tenkova’.

‘Naše snage na Trpinjskoj cesti su pod Blaginim zapovjedništvom na sebe prihvatile borbu, i po dubini Trpinjske ceste uništile neprijateljske snage’, kaže danas Branko Borković, Mladi Jastreb, jedan od zapovjednika obrane grada.

Zadro je, zanimljivo, za vrijeme bitke za Vukovar sa sobom uvijek nosio dvije bombe. Zašto? – Nikad me četnici neće zarobiti, ja im živ nikada neću u ruke – govorio je Zadro.

Poginuo je od neprijateljskog rafala 16. listopada 1991. Pokopan je na tajnoj lokaciji. Zapovjedništvom obrane grada i njegovi suborci te sinovi tajili su danima da je Blago Zadro poginuo, kako neprijatelj ne bi saznao.

Njegov sin Robert Zadro, legendarni zapovjednik ‘Turbo voda’, nakon što je pao Vukovar, s još četvoricom prijatelja odlučio je da se neće predati. Za nekoliko dana probio se s prijateljima do Nuštra. Robert Zadro je početkom travnja 1992. želio izvršiti očevu želju da se pomogne rodnoj Hercegovini, ako bude napadnuta. Robert Zadro je otišao pomoći Hercegovini. Poginuo je u bitci za Kupres, 10. travnja 1992. Sa sobom je nosio i očevu fotografiju.

Kad je Hrvatska vojska oslobodila Knin, u ladici ratnog zločinca Mile Martića, predsjednika fašističke ‘srpske krajine’, uz papire, pronađene su i fotografije oca i sina Zadre.

Njihova tijela su poslije identificirana i pokopana, uz sve vojne počasti. Blago Zadro je, unatoč činjenici ratnih djelovanja, bio snošljiv prema pripadnicima nacionalnih manjina, posebno Srbima. Time se uzdigao kao čovjek i kao zapovjednik. Nije dao da netko maltretira ljude koji se ne bore. Mnogim Srbima je pomogao i kad je to bilo teško.

Postupao je, kaže danas njegov mlađi brat Stanko, sukladno kršćanskim vrijednostima. Protiv onih koji su se našli u uniformi JNA i četnika je ratovao, a sugrađane koje je rat zadesio u Vukovaru je štitio i pazio na njih. Sudbina je htjela da ti isti ljudi koje je Blago Zadro spasio poslije spase njegova brata u zatočeničkom logoru u Srbiji.

Datum objave: 18.11.2016.