O četrdeset svetih vjernika mučenika u Sebasti, koji su kao vojnici služili u slavnoj XII. legiji, zvanoj “Legio fulminata Melitensis”, sačuvani su nam slavni govori, koje su na njihov blagdan držali velki crkveni govornici IV. st., među njima i sv. Bazilije Veliki.
Ti govori, iako u pojedinostima nemaju stopostotnu vrijednost, ipak su vjerodostojno svjedočanstvo za hrabrost svetih mučenika, koji su se radije posmrzavali u vodi, negoli odrekli svoje vjere.
Već sama činjenica da su o njima najpohvalnije govorili i pisali uz spomenutog sv. Bazilija, sv. Grgur Nazijanski (dva govora), sv. Gaudencije iz Brescije, sv. Efrem Sirski, sv. Grgur Turonski, Sozomen, znak je da je to mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge.
Iz pisanih povijesnih izvora može se prilično točno ustanoviti potresan događaj mučeničkog svjedočenja četrdesetorice mučenika.
Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika, te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše prvo, iako se radilo o vrlo okrutnoj smrti: da umru u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, u selu danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koja znači upravo broj 40.
Stoga su zamolili i vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti razvukli njihove relikvije. Odredili su također da najmlađi između njih, sluga Eunoik, ako bude posteđen od smrti i zadobije slobodu, postane čuvarom njihova groba.
Na koncu oporuke, nakon kratkih opomena braći u vjeri, pozdrava roditeljima i prijateljima, svi se potpisaše svojim imenima.
Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. g. u dvorištu gimnazije, uz kupalište grada Sebaste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo da primami kojega, koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slabić pa je prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah poginuo.
Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar, skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kad svi izginuše, tijela im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku. Progonitelji su se bojali i mrtvih pa su željeli unšstiti svaki spomen na njih.
Vjernici željni svetačkih relikvija, uspjeli su ipak barem nešto spasiti.
Iako su ovi sveti mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X., njihov se blagdan u Zapadnoj Crkvi slavi na današnji dan 10. ožujka. “Crkva je u tijek godine unijela spomene mučenika i drugih svetaca, koje je mnogovrsna Božja milost uzvisila do savršenstva, pa su već postigli vječno spasenje, te u Nebu pjevaju savršenu hvalu Bogu i nas zagovaraju.
O rođendanima svetaca, Crkva navješćuje vazmeno otajstvo u svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli, te su s Njime suproslavljeni, a vjernicima predlaže njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu i njihovim zaslugama moli i postizava Božja dobročinstva.” (Konstitucija o svetoj liturgiji, br. 104).
Autor: CroExpress Datum objave: 10.03.2021.
