Autor: CroExpress/đakon Hrvoje Juko
Iako više nismo u Vazmenoj osmini, ipak smo još uvijek u uskrsnom vremenu. Stoga se može činiti čudno što u evanđelju slušamo Isusa kako govori o dvije stvari koje, naizgled, nisu direktno povezane s Uskrsom. U razgovoru s Nikodemom govori na početku o krštenju – novom rođenju, rođenju odozgor, od vode i Duha Svetoga, u čemu crkveni oci vide jasnu referencu na krštenje.
Potom, kad to Nikodem ne razumije, upućuje ga na drugu stvar, na izvor krštenja – križ.
Isus koristi sliku mjedene zmije koju je Mojsije podigao u pustinji. Svima nam je poznata ta priča: narod je u pustinji mrmljao. Ujedale su ih otrovne zmije. Bog kaže Mojsiju da podigne mjedenu zmiju i svatko tko pogleda u nju bit će izliječen od otrova, neće umrijeti. Isus to primjenjuje na sebe i kaže da tako on treba biti uzdignut. I kao što svatko tko je pogledao u zmiju ozdravio – neće umrijeti od otrova – tako svatko tko se suobliči s Kristom na križu neće umrijeti – imat će život vječni.
Kakve direktne veze krštenje i križ s ovim uskrsnim vremenom?
Čini se da je Isus vidio poprilično duboku vezu između krštenja i križa te Uskrsa. Na kraju evanđelja po Mateju, nakon što je Isus uskrsnuo, kad učenicima daje plodove svojega uskrsnuća, kad im nalaže što činiti nakon uskrsnuća, što im govori? Kaže im: ‘Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ Krštenje. Na kraju evanđelja po Marku, jednako tako, što Isus govori? Kaže: ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.’ Opet krštenje.
Koja je onda to veza koju Isus vidi?
Svi doma vjerojatno imamo mobitel. Ako imamo mobitel, morali smo ga barem ponekad napuniti. Kako? Pronađemo utičnicu i uključimo ga na struju. Krštenje je poput naše utičnice na Isusovu smrt na križu i na Isusovo uskrsnuće; način na koji se Isusova smrt i Isusovo uskrsnuće primjenjuje na nas. Sv. Pavao kaže da smo krštenjem s Kristom ‘suukopani’ i u njemu ‘suuskrsli’. To je vidljivo jasnije kod krštenja uranjanjem. Ukapa nas se pod površinu vode, kao što je Krist bio ukopan u grobnicu. Diže nas se na površinu kao što je Krist ustao iz groba.
Zamislite da čekate životno važan poziv. Poziv koji vam znači život ili smrt. Mobitel skoro pa crknuo, baterija praktično prazna. Biste li odgađali da ga napunite ili biste ga odmah uštekali na punjenje? Vjerojatno biste ga odmah počeli puniti. Koliko je važnije onda ne odgađati krštenje, koje znači vječni život ili vječnu smrt? Zbog toga Katekizam Katoličke Crkve kaže da je toliko hitniji poziv Crkve da se ‘maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krsta dođu Kristu.’ Ako smo odgovorni za nekoga, ako imamo djecu, nemojmo odgađati krštenje. To je način na koji naša djeca postaju živa u Kristu, kako bi imala vječni život.
Druga pouka koju možemo izvući je ova: ako nekoga volimo, onda mu želimo dobro. Recimo da tako važan poziv o životu ili smrti očekuje naš prijatelj s praktično praznom baterijom. I mi imamo utičnicu u kući. Bismo li to ignorirali? Bismo li čekali da on sam slučajno, možda i eventualno nabasa na utičnicu, ne želeći mu ‘nametati’ svoju ideju o punjenju mobitela? Ako ga volimo, vjerojatno bismo mu rekli: ‘Hej, čekaš važan poziv? Evo tu je utičnica, dođi, napuni.’
Zašto bismo mu onda riskirali uskratiti maksimalno dobro, priključenje na vječni život, da nikad ne umru duhovnom smrću?
Nemojmo zapostaviti za bližnje važnost krštenja. To je način na koji Kristov uskrsli život počinje u nama, već sada i ovdje.
Datum objave: 22.04.2020.
