Autor: Marina Stojak
Crohnova bolest je kronična upalna bolest koja najčešće zahvaća tanko i debelo crijevo, ali se može pojaviti povremeno ili trajno i na različitim drugim organima u tijelu bolesnika. Iako uzrok nastanka Crohnove bolesti nije sasvim jasan, zna se da je u podlozi bolesti poremećaj obrambenog sustava čovjeka. Najčešći simptomi bolesti su kronični proljevi, bolovi u trbuhu, povišena temperatura, gubitak tjelesne težine, gubitak apetita i umor. Bolest se liječi različitim protuupalnim lijekovima, a ponekad je zbog razvoja komplikacija nužan i kirurški zahvat. Kirurgija se koristi za zaustavljanje krvarenja, uklanjanja nakupina gnoja u trbuhu i teških suženja crijeva. Operativni zahvat ne liječi bolest nego samo zbrinjava komplikacije pa nakon operacije bolesnici uzimaju lijekove kako bi se spriječila ponovna aktivacija upale.
Svake je godine u Hrvatskoj 300 novih oboljelih od Chronove bolesti. Ispričajte nam kada i kako ste osjetili prve simptome bolesti?
Prvi simptomi bolesti počeli su se javljati još u srednjoškolskoj dobi. Otpadala mi je kosa na glavi u obliku koncentričnih krugova na raznim mjestima, zatim se isto počelo događati sa bradom, trepavicama i obrvama. Liječnici nisu mogli te 1988.godine otkriti uzrok tih pojava, međutim to su bili počeci upalnog procesa u probavnom traktu, a to je tek kasnije pokazalo vrijeme. Devedesetih godina dugo sam imao česte i povišene temperature od 37.1-37.4 koje su dolazile i odlazile, ali se žarište upale nije našlo. Bolest je kulminirala 2000. godine jakim bolovima u trbuhu, mučninama, povraćanjem, mekim, sluzastim i krvavim stolicama, te naglim gubitkom tjelesne težine.
Jest li imali normalno odrastanje? Kako se okolica ponašala prema Vama?
Apsolutno. Imao sam prekrasno djetinjstvo kakvo se samo poželjeti može. Rastao sam u zdravoj sredini, složnoj i sređenoj obitelji. Prijatelji iz djetinjstva i dan danas su uz mene i pomažu mi kad god to zatreba. Moram priznati da je okolina i ljudi koji me okružuju dobro prihvatila moju bolest i moje mane, ali vjerojatno iz razloga što sam ja otvorena osoba koja kroz šalu iznosi probleme koji me muče i otvoreno progovara o njima, a to ljudi cijene. I zato mogu reći da se ugodno osjećam u okolini koja me okružuje.
Koliko su važni bliski članovi obitelji i prijatelji?
Strahovito su važni. Podrška koju vam pruža obitelj, kad vidite da su svi prijatelji uz vas, kad nemoćno ležite u bolničkom krevetu i svakodnevno vas posjećuju i pružaju podršku, to vam daje jednu unutarnju, neizrecivu snagu, daje vam nadu, da se borite sa bolešću i da izdržite sve nedaće. Osobito je važna obitelj, jer oni sve prolaze s vama i moraju biti adekvatno obaviješteni o obliku i posljedicama bolesti koju imate. Kada obitelj razumije kroz što prolazite tada i vi lakše podnosite sve promjene koje su se dogodile u vašem životu uzrokovane bolešću.
Opišite nam o prolasku kroz suočavanje s teškom Chronovom bolesti?
Kad vam liječnici kažu da bolujete od Chronove bolesti i da je to kronična, neizlječiva bolest probavnog trakta koja će vas pratiti čitav život, tada u prvi trenutak doživite jedan svojevrstan šok. Morate prihvatiti činjenicu da ste bolesni i da se vaš život počinje mijenjati. Sučeljavanje sa Chronom je proces koji traje i koji treba vremena da bi stvari sjele na svoje mjesto i da biste mogli nastaviti normalan život. Ja sam optimist i smatram da se za sve valja izboriti bez obzira koliko dugo bitka trajala. Promijenio sam pogled na život i živim dan po dan, uživam u malim stvarima. Smatram se sretnom i ispunjenom osobom koja nije dozvolila da bolest vlada već da ja vladam bolešću.
Možete li navesti pogrješke liječnika na samom početku nastanka bolesti?
Teško je iz današnje perspektive govoriti o pogrješkama koje su učinili liječnici na samom početku nastanka bolesti. Činjenica i istina je da sam obavio sve pretrage koje sam mogao, ali isto tako istina je da se nisam sjetio tražiti, a ni razni liječnici kod kojih sam bio nisu se sjetili izvršiti pretragu probavnog trakta. Bolest je tada bila još relativno nepoznata, ništa nije upućivalo da bi problem mogao biti upravo u probavnom traktu. Da se ta upala otkrila još 1988. godine vjerojatno bi prošao sa puno manjim posljedicama, ali tako je kako je, vjerojatno je tako moralo biti. Operiran sam 2002. godine i tada mi je odstranjeno gotovo cijelo debelo crijevo i dosta tankog crijeva. Na svojih 186 cm visine imao sam svega 60 kg i oporavak do 2005. tekao je sporo.
Više puta ste posjetili Međugorje, koliko je vjera imala utjecaja na Vaše ozdravljenje? Što mislite, što vas je izliječilo?
Gledajte bez vjere nema ni ozdravljenja. Međugorje je vrelo moje životne energije i nade. Međugorje je odigralo veliku ulogu u mom životu i još uvijek je tako. Prvi put sam posjetio Međugorje 2001.godine sa svojom majkom. Bio sam strahovito jako bolestan, prolazio sam najgori period bolesti, mogao sam samo prisustvovati večernjoj misi za bolesne. Poći na Križevac i Brdo Ukazanja? Nisam imao ni malo snage. Zavjetovao sam se vratiti čim ozdravim i obići sva ta mjesta.
Majka Božja podarila mi je ozdravljenje, zavjet sam ispunio 2006 .godine, sa svojom suprugom bio sam i 2008., iskreno se nadam se da ću uskoro ponovo sa sinom i suprugom posjetiti to sveto mjesto, još jednom, i još mnogo puta zahvaliti Majci Božjoj na svemu u životu. Vjera u Boga uvelike je utjecala na moje ozdravljenje, bez vjere bio bi prazan. Ne mogu te osjećaje opisati riječima, ni tu vjeru, ona jednostavno zrači iz mene.
Danas ste sretno oženjen i otac jednog djeteta. Kako bolest utječe na normalan život i koje stvari se mijenjaju?
Bolest igra svoju ulogu, a vi svoju. Bitno je biti zahvalan na svakom novom danu, na svakom jutru. Osmijeh mog sina ujutro, te supruge pune razumijevanja za moje probleme daju mi snagu, svaki dan počinjem iznova. Želim samo reći da je i život s bolesti normalan život i da svi imamo svoje tegobe i križ koji nosimo kroz život, prema tome kako se stvari mijenjaju tako se mi prilagođavamo i nastojimo živjeti što bolje možemo, ali naravno da se za puno toga moramo sami izboriti. Ja sam najbolji primjer da se sa Chronovom bolešću može biti sretan i da se može zasnovati obitelj.
Kako se trenutno osjećate?
Hvala na pitanju. Dobro se osjećam i nadam se da će tako i ostati, međutim Chron je vrlo varljiva bolest. Danas ste super, a već sutra možete biti bolesni. Svaki dan je nova bitka i treba biti čvrst u sadašnjosti jer je jedino ona mjerodavna. Nitko ne zna što donosi sutra.
Svoja iskustva želite podijeliti s drugima, snimili ste film, o čemu se radi?
Ljudi oboljeli od Chronove bolesti godinama dolaze do mog broja telefona, nazivaju me i raspituju se o svemu što ih čeka, čega se pribojavaju, jednostavno žele znati više. Ja im strpljivo odgovaram jednostavnim jezikom, bez liječničkih fraza i ti razgovori traju jako dugo. Uz pomoć svog dobrog prijatelja odlučio sam snimiti film o Chronovoj bolesti, ja direktno u kameru govorim o svojim iskustvima tijekom dvadeset godina borbe s tom bolešću. Film traje oko sat i pol i predstavlja upravo ono što trebate znati o Chronovoj bolesti ako ste od nje oboljeli ili je obolio netko u vašoj obitelji, odnosno u krugu prijatelja.
Nije bilo lako snimiti film, moja invalidska mirovina je mala, a sama izrada dvd-a je koštala određenu svotu novca. Ja sam prošao težak put s mnogo pogrješaka, ovim filmom želim pomoći ljudima da na lakši način svladaju spoznaju da boluju od Chrona, i da vide kako to nije kraj nego jedan novi početak životnog puta koji može biti jednako lijep kao i život prije bolesti.
Datum objave: 09.07.2014.
