Cijepiti se ili ne te kako se postaviti prema drugima koji ne dijele naša razmišljanja? Pater Ike Mandurić pokušao je dati savjet, odnosno principe po kojima bi se mogli voditi razmišljajući o ovim pitanjima. Njegovu objavu s Facebooka vam prenosimo u cijelosti:
Ah te krize… Već duže vrijeme me, a sigurno i druge svećenike, privatnim porukama ljudi znaju pitati oko cijepljenja, što i kako činiti, kako se postaviti; često su zbunjeni, a ponekad i prestrašeni.
Ovdje se ne radi samo o tome kako se postaviti prema cijepljenju, nego i kako se postaviti prema drugima, sebi, Crkvi; boje se da nisu na krivoj strani, itd. Iako apsolutnog odgovara ponekad nema, ovdje više ne smijemo ostati nijemi. Stoga predlažem nekoliko principa koji bi onima koje muče slična pitanja mogli biti od koristi.
Pitanje savjesti
Ako ti savjest nalaže da se cijepiš, učini to što god da ti govore stotine svećenika, susjeda, prijatelja, itd. Ako ti savjest nalaže da se ne cijepiš, nemoj se cijepiti, makar pritisak na tebe vršili i sam Papa, muž, žena, otac, itd. Jer ni Papa sigurno ne želi da išta učiniš protiv vlastite savjesti.
Ali, promotri i propitaj je li ti savjest krivo formirana. Jer, dužni smo biti otvoreni da to uvidimo i uskladimo savjest s višim autoritetom: Svetim Pismom, naukom Katoličke Crkve, znanošću, pa i slijedeći autoritete oko sebe.
Shvati da i svećenici imaju savjest, i da su i oni jednako dužni poštivati je. Ako ti neki od njih po savjesti ne može dati pričest na ruku, ili se po savjesti mora držati mjera ovakvih ili onakvih, poštuj to. A Bog će tebi sve nadoknaditi.
Neki su se čak prepali da su možda sagriješili što su se cijepili. Nisi sagriješio jer si to učinio u dobroj vjeri. A i da jesi sagriješio, ispovijed sve pere.
Među svim ovim brojnim prorocima oko nas, za pitanja tumačenja Svetoga Pisma, katoličkog nauka i morala, ipak radije slušaj nekog svećenika po srcu nego nepoznatog laika, ma kako učeno i mudro govorio.
Smiješ i pogriješiti u nastojanju da nađeš ono što je bolje. To je često neizbježno. Ponekad jednostavno ne možemo pouzdano znati istinu, niti znati tko zna.
Bogu nije draži ni bliži niti cijepljeni zato što se cijepio, niti necijepljeni zato što se nije cijepio, nego drag mu je onaj koji ljubi druge i u ljubavi čini dobro drugome.
Ne boj se
Ne boj se korone, ne boj se cjepiva, ne boj se smrti. Tko se boji, taj postane agresivan, optužuje druge, unosi podjele, postaje egoističan, bešćutan… Strah uništava plemenito srce. Sve se oko nas smije dogoditi i sve se već događalo. Ničega se ne boj.
Nikome ne nameći svoje stajalište, i ne optužuj druge zato što drukčije misle i jer su donijeli drukčiju odluku. I ne govori drugima što bi oni trebali činiti. Pa ni svećenicima. Nikad ne znaš.
Ne sotoniziraj one s druge strane. Svi smo mi samo obični grješnici potrebni milosrđa i spasenja. Radije ih opravdavaj i brani. Bori se za prava obespravljenih i onda kad ti možda nisi ugrožen, jednako kao da se radi o tebi.
Neće se Crkva po ovom pitanju raskoliti. Nastat će neke rane i pukotine, ali kad prođe ova boleština – a nekad će proći – vratit ćemo se svi u svoje rutine. Neki će, istina, i dalje tjerati ove teme, ali većini to više neće biti važno.
A možda i neće proći; možda će nastati neko novo ropstvo? Ne boj se ni ropstva, ni komunizma, ni fašizma, ni “cjepizma.” Bori se protiv svakog zla koliko možeš, jer ti je to dužnost. Ali ne boj se.
Ropstvo ne dolazi izvana, nego iznutra, a tako i sloboda. Isus je bio najslobodniji kad se dao raspeti. Stepinac je umro u zatočeništvu, u zemlji okovanoj komunističkim ropstvom, daleko od zemaljske slobode, ali je, kao potpuno slobodan, postao najveći svetac u Hrvata. To je zapravo ideal slobode.
Čuvaj u ovo vrijeme krize svoj obraz i odnose prema ljudima. Trebat će ti na duge staze svi ti ljudi oko tebe kad sve ovo prođe.
Ovo je test povjerenja, poštovanja, solidarnosti, ljubavi, strpljenja, škola razlučivanja i rasta u vjeri.
Vježbaj se!
Autor: CroExpress Datum objave: 22.11.2021.
