Autor: Z.S./Facebook Idemo u Australiju i Novi Zeland
Igor, hrvatski iseljenik čiji smo put iz Zagreba do Aucklanda pratili i na našem portalu, poručio je onima koji žele doći raditi na Novi Zeland da – nije lako. Ovaj parketar opisao je kako mu izgleda radni dan.
‘Evo, još malo pa je Božić ovdje. Ide se na zasluženi odmor nakon 20 dana rintanja bez prestanka. Petak je dan kad se diže ručna i sve pomalo. Od samog jutra neke će se stvari promijeniti na neko vrijeme. Netko mi je prije neki dan spočitnuo u komentaru da mi se lako zaje*avat jer živim tamo gdje se ima. To je istina, no ponukan tim komentarom ću vam sad objasniti na koju se foru ima.
Ustajanje u 4.30h, pred očima mi je magla. Pokušaj guranja četkice za zube u usta umjesto u oko i uvjeravanje samog sebe da mi prsti nisu utrnuti od problema s kralježnicom nego zbog predugog spavanja. 4.35: odbijanje od štokova do kuhinje,mućkanje onog sranja koje zovu kavom i prvi pokušaj čišćenja magle ispred očiju. 4.37: prva pljuga na trijemu, molitva Bogu da se ne razbijem negdje na cesti. 4.38: molitva Bogu za sve ostalo. 4.40h: drugi pokušaj čišćenja magle pred očima i molitva Bogu da ne prolijem kipuću vodu za kavu po rukama jer ništ ne vidim. 4.45: palim komp. 4.46: opet palim komp jer je star. 4.50: komp je upaljen, a ja sam živčan. 4.55: pijem prvu tabletu protiv bolova, vrtim ruke, vrat i dupe amo-tamo jer je sve ukliješteno, utrnuto i imam problem ako ne profunkcioniram do 5.30h.
Pola sata Skype-a sa dragom, brzinska kenjara, pranje ruku, izrada sendviča i u 5.31h sam na cesti negdje na Novom Zelandu. 5.45: druga tableta protiv bolova, upadanje u kombi. Uzimanje popisa adresa na kojima danas radim i lansiranje put grada. Ubijanje od posla cijeli dan jer se ovdje ne živi od slave. Pauza za ručak je u vožnji između dva posla. Pauza za odmor je isto tamo. Kad bih uspio skinuti žulj sa ruke, vjerujem da bih nekome mogao razbiti prozor. Upala mišića na četvrtom poslu u danu, treća tableta. Razmišljam o ljubavi dok ispred mene lete kvadrati parketa.
17h popodne. Boli me svaka kost i mišić na tijelu, tablete gube svrhu. Psovka zamjenjuje tabletu. Sjedanje u kombi sa utrnutim rukama jer se vratni kralježak ne želi vratiti na svoje mjesto i hrpa sočnih psovki na račun vlastitog obrazovanja u mladosti. 18h: razduživanje kombija, crni podočnjaci pod očima, upala mišića i želja za ugibanjem. 18.30 Torbay… preumoran za kuhanje uzimam neku klopu kod Kineza i nadam se da neću popušiti proljev, kupnja dvije pive u dućanu za doma pod uvjetom da preživim večeru.
Tuširanje, večera je hladna, a piva topla. 20.45: pitam se koja je svrha života jer kad otvorim oči opet sam u istoj prašnjavoj manduri cijeli dan. Da, već je opet 4.30h.
Moj je život lagan i lako mi je s*at jer radim tamo gdje se ima.’
>>> Rad, a ne raj: Tipičan dan hrvatskog bauštelca u Njemačkoj>>> Parketar usporedio hrvatske ‘gazde’ s novozelandskim poslodavcima
Datum objave: 15.12.2014.
