Autor: Ružica Tadić Tomaz

Tu je mogućnost među prvima  iskoristila i Anđa Škojo, koja se našla na listi CSU za Gradsko vijeće Nürnberga i to na 28. mjestu. Ona je i organizirala 21. veljače o. g. u dvorani Hrvatske katoličke misije u Nürnbergu javnu tribinu ‘Kreirajmo zajedno komunalnu politiku’, na kojoj je aktivno sudjelovao i kandidat CSU za gradonačelnika Nürnberga, Sebastian Brehm. To je bio povod za mali razgovor.

Gospođo Škojo, možete li se ukratko predstaviti čitateljima CroExpressa?

Ja sam Anđa Škojo, 60 mi je godina. Zaposlena sam u jednom poduzeću za izradu medicinske opreme u Nürnbergu. Imam dva odrasla sina, od kojih se jedan sin vratio u Hrvatsku, a drugi živi u Njemačkoj i petero unučadi. Više od petnaest godina sam članica Vijeća za integraciju grada Nürnberga i pokrajine Bavarske. Godinama sam bila i članica Misijskog vijeća HKM u Nürnbergu.

Spomenuli ste da ste više od petnaest godina članica Vijeća za integraciju grada Nürnberga. Što je bilo presudno da se počnete aktivno zalagati za integraciju?

U Njemačku sam došla zajedno sa suprugom početkom 70-tih godina. Kao i većina tadašnjih ‘gastarbajtera’ nisam znala njemački. Tada nije bilo od strane njemačke države nikakvih poticaja za učenje njemačkog jezika i za integriranje u njemačko društvo. Sve je bilo na pojedincu samome. Naime, njemačka država je bila uvjerena da će se “gastarbajteri” nakon nekoliko godina rada vratiti u svoju domovinu te nije ništa poduzimala u tom pogledu. Ne samo da je njemačka država vjerovala da će ‘gastarbajteri’ vratiti odakle su došli, nego smo u to smo tada vjerovali gotovo i mi svi doseljenici.

Osnove njemačkog jezika sam svladala, kao i mnogi drugi, uz rad, a poslije uz djecu tijekom njihova školovanja. Tek početkom osamdesetih uspjela sam se izboriti za strukovno školovanje. Zahvaljujući dodatnom školovanju dobila sam puno bolje radno mjesto. I ne samo to: dobro poznavanje njemačkog jezika mi je omogućilo da se više društveno angažiram kako u hrvatskoj tako i u njemačkoj zajednici. Tako je Nürnberg postupno postao moj dom. Uvidjevši to počela sam se sve više aktivno zalagati za rješavanje postojećih problema hrvatske zajednice u Nürnbergu kao što su učenje njemačkog jezika, školovanje, priznavanje stečenih kvalifikacija, ostvarivanje socijalnih prava i slično.

To je bio jedan od razloga zbog kojih me je hrvatska zajednica kandidirala 1997. godine za njihovu prvu predstavnicu u Vijeću za integraciju grada Nürnberga. I tako je sve počelo. No moram istaknuti da se već u drugoj polovici sedamdesetih godina polako počinje mijenjati stav njemačkog društva prema ‘gastarbajterima’. Polako se uviđa da doseljenici u velikom broju ostaju u Njemačkoj. Stvaraju obitelji i grade svoj dom. Osim toga, djeca doseljenika pohađaju njemačke škole i s vremenom njemački jezik postaje njihov prvi jezik. Tada se u gotovo svim gradovima ustrojavaju vijeća za strance. Pa tako i Nürnbergu.

To su počeci aktivnog političkog suživota Nijemaca i doseljenika. Na svim političkim razinama počinje se razgovarati o aktivnom suživotu Nijemaca i došljaka. Ističem i to da do 1997. godine Hrvati nisu imali svog samostalnog predstavnika u Nürnbergu, već zajedničkog koji je predstavljao sve narode bivše Jugoslavije, a kojeg su birali sami doseljenici. Nekoliko puta bili su izabrani Hrvati.

Kako Vi osobno ocjenjujete dosadašnju njemačku politiku prema doseljenicima i rad vijeća za integraciju?

Činjenica je da njemačka politika prema doseljenicima doživjela preobrazbu. To se očituje ponajbolje u terminologiji. Danas više nitko ne govori o “gastarbajterima” već o njemačkim (su)građanima s migracijskim podrijetlom. Treba istaknuti i to da se danas na mnogim čelnim političkim mjestima u Njemačkoj nalaze dosta osoba koje imaju strano podrijetlo, počevši od komunalne politike pa sve do savezne razine.

Uz to, prema statistici svaki peti njemački državljanin ima migracijsko podrijetlo. Vijeća za integraciju ili kako su se nekad zvali vijeća stranaca puno su toga u aktivnom političkom dijalogu izborila, između ostalog, projekte i programe za učenje njemačkog jezika, kako za djecu tako i za odrasle osobe, a posebno za mame. Također doprinijela su da djeca iz doseljeničkih obitelji dobiju već u vrtićkoj dobi potporu za učenje njemačkog jezika.

Vijeća su dala svoj doprinos interkulturalnom pristup obrazovanju. No, još uvijek je dosta izazova. U Njemačkoj još uvijek uspjeh djece u školovanju uvelike ovisi o stupnju obrazovanja i podrijetlu roditelja. Premalo je u školi učiteljica i učitelja koji su doseljenici ili potječu iz doseljeničkih obitelji. Iz tih razloga zalažem se i zalagat ću se nadalje da obrazovanje bude jednako dostupno svima. U tu svrhu gradovi i države moraju više investirati u projekte i programe za obrazovanje i odgoj djece i mladih iz doseljeničkih obitelji, kao i za aktivno sudjelovanje njihovih roditelja u tom procesu.

Koji je bio povod da se kandidirate na komunalnim izborima za vijećnicu grada Nürnberga?

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju Hrvati su postali ravnopravni članovi velike europske obitelji, poput Francuza i Nijemaca. Time smo dobili mogućnost aktivna sudjelovanja na komunalnim izborima, a time i kreiranje komunalne politike. Osobno sam odlučila tu mogućnost iskoristiti. Već više od deset godina sam aktivna članica u CSU, u stranci koja najviše odgovara mojim političkim stavovima. CSU je podržao moju kandidaturu. Nadam se da će to učiniti i birači u Nürnbergu.

Za kraj bih pozvala sve Hrvatice i Hrvate da se što u većem broju angažiraju u političkom životu Njemačke i Europe i to u skladu sa svojim političkim uvjerenjima. Tako ćemo moći aktivno sudjelovati i donositi odluke koje se tiču samih nas na svim razinama njemačkog i europskog društva. I na svim razinama dati malo “hrvatskog tona”. Ako ne iskoristimo tu mogućnost, nemamo se pravo nikome žaliti.

Zahvaljujem se na ugodnom razgovoru. U ime CroExpressa želim Vam da ostvarite cilj i postanete prva Hrvatica u Gradskom vijeću Nürnberga.



Datum objave: 23.06.2014.