Adventski vijenac nastao je uz molitvu, uz duhovnu stvarnost adventske poruke.
Prvi adventski vijenac pojavio se u Hamburgu, na sjeveru Njemačke. I to u (“Trošnoj kući”) kući koja je bila dom za siromašnu djecu.
Evangelički pastor i odgojitelj Johann Heinrich Wichern okupio je 1838. godine siročad s ulice u staru trošnu kuću i tako im ponudio novi dom. Došao je na ideju da moleći svakodnevno sa štićenicima u Adventu, na drvenom postolju svakoga dana zapali po jednu svijeću.
Tako su do Božića bile zapaljene 24 svijeće, od kojih su četiri bile velike, a ostale male.
Tako su iz godine u godinu tijekom adventa nastajali molitveni obred sa svijećama i duhovna priprava za Božić. Ta pobožnost sa svijećama postajala je običaj koji se održavao u “Trošnoj kući” svake godine.
Ubrzo je drveno postolje na poticaj štićenika zamijenjeno vijencem od zimzelenog granja.
Malo-pomalo, iz godine u godinu, taj se običaj proširio u evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim i u prekooceanskim zemljama.
Tek poslije Prvog svjetskog rata taj običaj adventskog vijenca, molitve i paljenja svijeća preuzimaju katolici.
Prvi se vijenac pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1935. u Münchenu. U katoličkim crkvama blagoslivljalo se vijence i nosilo ih se kući. Dakako, samo s četiri velike svijeće.
Prema jednoj tradiciji prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.
Autor: CroExpress Datum objave: 29.11.2020.
