Hrvatska je u škripcu, budi dio rješenja/Croatia is in trouble, be part of the solution.

Protestno glasovanje (npr. prekrižavanje imena svih kandidata na listi, ispisivanje rukom imena vlastitog kandidata koji nije na listi, ne glasovanje…) zapravo može naštetiti demokratskom procesu, potencijalno dovodeći do izbora kandidata većine glasača općenito, a posebno kandidata kojeg protestni glasači ne vole ili ne vole najviše. Dakle, hrvatski domoljubi – pozor! Demokracija funkcionira samo po brojevima važećih glasova.

Budimo realni.

Većina ljudi nije obožavatelj niti jednog od dva kandidata koji će se natjecati za predsjednika 12. siječnja 2025. A većina ljudi koji su obožavatelji političara, a ne njihove zemlje u cjelini, barem su malo luckasti. Pa pokušajmo s analogijom na koju sam naišla. Uđete u restoran i daju vam jelovnik. Na njemu nema nijedne vaše omiljene hrane. Što naručujete? Vjerojatno nećete naručiti svoju najmanje omiljenu hranu. Vjerojatno ćete naručiti nešto što vam se sviđa barem malo. Dakle, trebali biste glasati za najmanje nepoželjnog kandidata.

Drugi pristup je sagledavanje velike slike. Ipak ne glasate za obrok.

Čak i ne glasate za osobu. Vi stvarno glasate za sustav koji nacionalne interese vaše zemlje i, u idealnom slučaju, vrijednosti Domovinskog rata prenosi u budućnost ili za njih malo šire otvara vrata. Ako niste zadovoljni svojim izborima, onda je najbolja odluka koju možete donijeti glasati za kandidata ili stranku za koje je najvjerojatnije da će sljedeći put poboljšati vaše osobne izbore. I to je vrlo jasan kontrast.

Meni i mnogima i mogućim prosvjednim biračima, koji šute u vlastitom prostoru, taj kandidat je Dragan Primorac jer je Zoran Milanović TAJ kandidat koji će od neovisne Hrvatske napraviti jednu doista slučajnu državu iz koje će biti nemoguće izaći najmanje za 50 godina.

Ako ste posvećeni ideji i stvarnosti neovisne Hrvatske bez oznaka komunističke Jugoslavije i ne možete shvatiti koji kandidat će vas približiti vašem cilju da imate održivog kandidata za kojeg smatrate da je vrijedan vašeg glasa na budućim izborima, vi ne obraćate pozornost.

Jasno je da mnogi misle da bilo koji glas vrlo vjerojatno neće promijeniti predsjedničke izbore. A neki bi mogli reći da ako jedan glas zapravo nije bitan, onda birači mogu glasovati kako god žele ili se uopće ne trude glasovati.

Evo zašto je to pogrešno razmišljanje:

Pretpostavimo da postoji 10 000 birača u državi koji se osjećaju nezadovoljnima s oba kandidata, i nisu svi glasovali u prvom krugu. Ali gotovo sigurno im se jedan kandidat ne sviđa više nego drugi. Možda se ne slažu s nekim Primorčevim stavovima, ali se boje Milanovića. Ili je možda obrnuto. Ne moraju se složiti ni oko toga zašto su nezadovoljni kandidatima – neki koji nisu zadovoljni Primorcem, ali ga više vole nego Milanovića, možda misle da je Primorac previše lijevi, a drugi da nije dovoljno desno krilo. Drugi znaju da je Milnović predaleko za njih kad se radi o budućnosti neovisne Hrvatske.

Sada pretpostavimo da su ostali glasači u državi – oni koji su zadovoljni što će glasati za jednog od dva kandidata – vrlo usko podijeljeni. Ako svih 10.000 nezadovoljnih birača 12. siječnja glasuje za jednog od dva kandidata, mogu promijeniti izbore bez obzira na rezultate glasanja u prvom krugu. Mogu čak i povećati odaziv birača ako oni koji nisu glasovali u prvom krugu glasaju u drugom. Ako nezadovoljni birači iz prvog kruga odustanu od glasovanja u drugom krugu, oni postaju ključni za pobjedu kandidata kojeg se najviše boje.

Ovi nezadovoljni birači doista imaju preferenciju – jedan im se kandidat sigurno više sviđa od drugoga. Dakle, dok svaki pojedini nezadovoljni glasač želi zadržati čiste ruke i ne glasovati, svaki od njih bi u stvari volio kada bi ostalih 9.999 nezadovoljnih glasača pojačali i promijenili ishod u korist svog preferiranog kandidata.

Biblija i roditelji podučavaju djecu zlatnom pravilu – činite drugima ono što želite da drugi čine vama – i većina ljudi doista vjeruje u to i pokušava se ponašati u skladu s tim. U ovom slučaju, poštivanje zlatnog pravila znači da ako ste nezadovoljni glasač i želite da drugi nezadovoljni birači stisnu nos i glasaju za kandidata koji im se najmanje sviđa, trebali biste biti spremni učiniti istu stvar i vi sami.

Ali ne razmišljaju svi nezadovoljni glasači na taj način. Neki su zavedeni svojom intuicijom i odlučuju prosvjedovati glasovanje čak i kada im njihove vlastite vrijednosti šapću da ne bi trebali.

Jedan od razloga zašto bi osoba još uvijek mogla misliti da protestno glasovanje ima smisla je u pretpostavci da je bojkotiranje nečega što im se ne sviđa učinkovito sredstvo doprinosa pozitivnim promjenama.

Bojkot protiv osobe ili proizvoda s kojim imate problem često ima smisla. Ali kad date glas, odluka bojkotiranje održivog kandidata neće pomoći. Jedan od njih će pobijediti sviđalo se to vama ili ne. Bojkot vam ovdje ne pomaže da postignete svoj cilj uklanjanja ili poboljšanja nečega što vam se ne sviđa. Upravo zato što demokracija jedne države funkcionira brojevima i to brojevima vezanim uz one čiji je glasački list ispravan, a ne one koji bojkotiraju.

Protest voting (e.g. crossing all candidates’ names off, handwriting the name of your own candidate not on the list, not voting…) is in fact likely to harm the democratic process, potentially leading to the election of the candidate the majority of voters overall, and protest voters specifically, most dislike. So, Croatian patriots take note! Democracy functions by numbers of correct ballot papers only.

Let’s be real. Most people aren’t fans of any of the two candidates competing for presidency on 12 January 2025. And most of the people who are fans of politicians as opposed to their country as a whole are at least a little crazy. So, let’s try an analogy I came across. You walk into a restaurant, and they give you a menu. None of your favourite foods are on it. What do you order? You’re probably not going to order your least favourite food. You’ll probably order something you find palatable. So you should vote for the least objectionable candidate.

Another approach is to look at the big picture. You’re not voting for a meal after all. You’re not even voting for a person. You’re really voting for a system that takes your country’s national interests and, ideally, the values of the Homeland War to the future or opens the door for them a bit wider. If you’re unhappy with your choices, then the best decision you can make is to vote for the candidate or party who is most likely to help improve your personal choices next time. And that’s a very clear contrast. To me and many and to possible protest voters, who remain silent in their own space, that candidate is Dragan Primorac because Zoran Milanovic is THE candidate who will make Croatia into a truly accidental state from which it will be impossible to come out for at least 50 years.

If you are dedicated to the notion and reality of an independent Croatia without communist Yugoslavia tags and can’t figure out which candidate will get you closer to your goal of having a viable candidate you find worthy of your vote in future elections, you’re just not paying attention.

It’s clear that many think that any one vote is very unlikely to swing the presidential election. And some might say that if one vote doesn’t really matter, then voters may as well vote however they want, or not bother to vote at all. Here’s why that’s flawed thinking:

Suppose there are 10,000 voters in a state who feel unhappy with both candidates but nit all have voted in the First round. But they almost surely dislike one candidate more than they dislike the other. Perhaps they disagree with some of Primorac’s views but fear Milanovic. Or maybe it’s the other way around. They don’t have to agree on why they’re unhappy about the candidates either – some who are unhappy with Primorac but prefer him over Milanovic may think Primorac is too far left, while others may think he’s not enough of a right wing. Others know Milanovic is too far left for their liking when it comes to Croatia’s future.

Now suppose the rest of the state’s voters – those who are happy to vote for one of the two candidates – are very narrowly split. if the 10,000 unhappy voters all vote on 12 January for one of the two major-party candidates, they can swing the election regardless of the First round voter results. They can even increase voter turnout if those who did not vote in First round vote in the Second. If dissatisfied voters from the First round drop out of voting in the Second round, they become instrumental to the victory of the candidate they fear most.

These unhappy voters really do have a preference – they like one of the candidates better than the other. So, while each individual unhappy voter wants to keep their hands clean and not vote, they would each like the other 9,999 unhappy voters to step up and swing the outcome in favour of their preferred candidate.

The Bible and Parents teach the Golden Rule to kids – do unto others as you would have them do unto you – and most people do actually believe in it and try to act accordingly. In this case, following the Golden Rule means that if you’re an unhappy voter and would like other unhappy voters to hold their noses and vote for the candidate they least dislike, you should be willing to do the same thing yourself.

But not all unhappy voters think this way. Some are led astray by their intuition and choose to protest-vote even when their own values would indicate they shouldn’t.

One reason a person might still think a protest vote makes sense is because of the assumption that boycotting something they don’t like is an effective means of contributing to positive change.

A boycott against a person or organization you have a problem with often makes good sense. But when you cast a vote, boycotting the viable candidate isn’t going to help. One of them is going to win whether you like it or not. Boycotting here doesn’t help you achieve your goal of eliminating or improving something you don’t like. Precisely because the democracy of a country works with numbers, and numbers related to those whose ballot paper is proper, not those who boycott.

Autor: CroExpress Datum objave: 06.01.2025.