Misionar ljubavi velikodušnog Krista, otac Ante Gabrić, preminuo je u Indiji, 20. listopada 1988., nadahnjivao je mnoge za života, a njegove misli nadahnjuju i danas, 34 godine nakon njegove smrti.
Dobrotom Zaklade “Otac Ante Gabrić”, donosimo vam nekoliko rijetko čitanih misli oca Gabrića. Neka nas nadahnu da i mi gorimo za Krista:
Ljubav nas Kristova goni! Ne da mi mira!
Goni me na rad, na žrtvu, na žrtvu za čitav svijet.
Lijepo je to izraženo u molitvi suradnika i suradnica
dobre Majke Terezije ( i mojih suradnika):
„Gospodine, učini nas dostojnima
da možemo služiti braći ljudima širom svijeta
koji žive i umiru u siromaštvu i u gladi!
Daj im danas preko naših ruku svagdanji kruh,
a preko naše susretljive ljubavi daj im mir i radost.”
Maria Poli, 1977.
Život dati drugima, to i jest ljubav.
Imati život samo za sebe, takav život ništa ne znači.
Život valja dati drugima.
Upitajmo se danas: jesu li moje ruke raširene?
Grlim li ja sve i svakoga?
O koliko li prigoda mi imamo svaki dan da svojom ljubavlju,
molitvom i žrtvama zagrlimo čitav svijet!
Kako divan mozaik dobrote možemo pripraviti za vječnost!
Maria Poli, 1977.
Svaki kršćanin treba znati da je ruka siromaha “banka” Božja.
Možda sam ja malo zastario,
no sretniji sam vam ja kad spavam na hasurama
u vlažnim kapelicama Delte rijeke Gangesa, i gladan, i u groznici,
nego što bih bio u luksuzu!
U trideset osam godina što sam dole u Indiji nijedan dan nisam bio nesretan.
Ljudi pitaju: “Pa je li to moguće?” – ja kažem: “Jest”.
Dok mi s Isusom živimo, dok se s Isusom žrtvujemo
mi moramo biti sretni!
Ako itko ima najveću obitelj na svijetu, ako itko ima najviše
prijatelja, to je svećenik.
o. Ante Gabrić
Autor: Izvor: Zaklada "Otac Ante Gabrić" Datum objave: 21.10.2022.
