Autor: CroExpress
Prije točno stotinu godina, 12. lipnja 1918., umro je hrvatski istraživač i putopisac Dragutin Lerman.
Lerman je rođen u Požegi 24.8.1863. U razdoblju od 1882. do 1896. u četiri je navrata putovao Kongom. Bio je član Stanleyjeve ekspedicije i obnašao više službenih dužnosti u Slobodnoj Državi Kongo; 1896. imenovan je generalnim povjerenikom belgijske vlade za Istočni Kwango (danas jugozapadni dio DR Kongo).
Bilježio je običaje i način života starosjedilačkog stanovništva. Otkrio je slapove na rijeci Kwilu (1893.) i nazvao ih Slapovi Zrinski (engleski Zrinski Chutes). Pisma prijatelju J. Kempfu objavio je ovaj pod nazivom Listovi iz Afrike (1891.) i Novi listovi iz Afrike (1894.). Njegove zabilješke iz putne bilježnice čuvaju se u HAZU, a zbirka etnografskoga materijala (493 primjerka) u Etnografskome muzeju u Zagrebu te dio u Gradskom muzeju u Požegi.
Novine tog vremena bile su pune hvale za mladog istraživača.
Narodne novine od 28.9.1888. pisale su: ‘Vrli, nadobudni mladić Dragutin Lerman Požežanin, koji je već
sproveo 3 godine (1882.—1885.) u Africi, u Stanley-evoj
ekspediciji na Kongu, odputio se je prije 2 mjeseca u Briissel,
da odanle iznovice odputuje, sliedeći odvažni svoj naum — na
Kongo. Iz lista, što sam ga primio prije 3 dana s Kanarskih otokah, razabire se, da se je Lerman 25. kolovoza ukrcao na
parobrod ‘Afriku’, ter da će za koji dan preko Siera Leone,
Liberije (Monorovia) na Kongo. Znade se, da je mladi Lerman
hvalevriednim nastojanjem i osobitim trudom i troškom sabrao
još prvi put boraveći u Africi krasnu sbirku raznih etnografskih stvarih, koje je poklonio prije 2 godine našemu arkeoložkom muzeju u Zagrebu. Ta sbirka je dosta obsežna i sasma
nova, ter se nalazi odmah kod ulaza u arkeol. muzej s desna
u posebnom ormaru. Lerman će u Africi svoj otačbenički
posao i nastaviti, ter nam i opet pokazati, da i u dalekoj
tudjini bije njegovo domoljubno srdce za dragu inu hrvatsku
otačbinu.
Da Bog dao, sretno uspio naš mladi putnik u svojih velikih poslovih kao član belgijskoga Kongo-družtva, pak nam
se zdravo i sretno povratio obogaćen velikim izkustvom u domovinu.’
List Banovac od 18. srpnja 1896. piše: ‘Po zadnjim viestima, što
ih je naš afrički putnik i odlični
Požežanin, Dragutin Lerman, poručio u
milu domovinu, imao se je on prošlih dana
uputiti na povratak iz žarke Afrike, te bi
tako polovicom mjeseca rujna stigao u Bruselj
(Bruxelles). Gosp. Lerman je evo — uz najteže napore i samozataju čeličnom svojom
odlučnosti i snagom, na veliku korist čovječanstva i prosvjete, na ponos i radost svojih
glavara, a na diku i ponos nas Hrvata, koje
nada sve ljubi, svršio svoju težku desetgodišnju misiju u Africi tolikim uspjehom,
da si je za viekove stekao slavno ime, a u
svojih poglavara najveće priznanje. Gosp.
Lerman ne smjera više poći u Afriku, nego
si u miloj domovini osnovati ognjište i tu se
u miru odmarati od onih pretežkih napora
u dalekim krajevima vruće Afrike, ulažući
odsele svoje sile dobrobiti domovine i svojeg
otčinskoga grada i miloga si doma. Mi od
srca želimo dragomu našemu sugradjaninu,
da nam se povrati onako zdrav, kako se je
s nama prvi puta razstao, pa da se štovan i
ljubljen medju nama dugi niz godina naužije
mira i poštovanja, koje si je tako mučno i
dostojno zaslužio. Sretno nam putovao, dobro
nam došao!
’
Datum objave: 12.06.2018.
