U svijetu u kojem simboli vjere sve češće nestaju iz javnog prostora, postoji jedna scena koja svake godine na Veliki četvrtak ne prestaje izazivati divljenje i suze – u španjolskoj Malagi, kroz uske ulice Andaluzije, korača Španjolska legija, noseći svoga Krista, “Cristo de la Buena Muerte”.

I dok teški bubnjevi udaraju ritam koraka, kroz noć odjekuje pjesma “El Novio de la Muerte” – zaručnik smrti. Vojnici pjevaju Kristu, a narod – nijem, ganut – prati.

Ova tradicija nije rođena iz protokola, nego iz krvi, žrtve i duha. Španjolska legija, osnovana 1920. godine, nije bila samo vojna formacija – bila je bratstvo ljudi koji su život gledali ravno u oči, a smrt prihvaćali kao sestru. I upravo zato, 1928. godine, uzeli su Krista na križu – u trenutku smrti – kao svoga zaštitnika. Nije slučajno da su ga nazvali “Krist Dobre Smrti”. Jer njihovo poimanje smrti nije konačnost, nego dar, prilika za najvišu žrtvu.

U procesiji na Veliki četvrtak, legionari ne glume. Oni ne marširaju iz običaja. Njihova odjeća, pjesma i snaga kojom nose teški kip govore više od riječi. To je trenutak u kojem vojnik nije samo ratnik – on je čovjek pred Bogom. Pjesma “El Novio de la Muerte” pjeva o spremnosti da se život položi iz ljubavi – ljubavi prema domovini, prema bližnjem, ali nadasve – prema Bogu. U toj pjesmi, svaka strofa zvuči kao molitva, a svaki stih nosi čežnju da se umre sa smiješkom, jer se ide k Onome koji je prvi dao život za nas.

A taj križ kojeg nose… nije samo drvo. To je težina svih križeva koje ljudi nose – bolesti, tuge, napuštenosti. I vojnici ih nose za sve nas. U tom trenutku, to nije parada – to je misa bez riječi, liturgija hrabrosti, Evanđelje u čizmama.

Španjolski legionari nas podsjećaju na ono što mi Hrvati često u srcu osjećamo, ali premalo pokazujemo – da vjera ne traži skrivene kutke, već srce koje se ne srami suza ni pjesme. I da se Krist ne skriva – On se nosi. Na ramenima. U pjesmi. U stavu. I zato neka ova priča ne bude samo pogled u tuđu tradiciju, nego poziv da se i mi sjetimo svoje – i svog Križa. Jer i mi imamo Krista. Samo se, možda, premalo usuđujemo pjevati Mu na glas.

Autor: CroExpress/Ivan Novokmet Datum objave: 14.04.2025.