Gina Lollobrigida, talijanska filmska diva koja je umrla u ponedjeljak dobi od 95 godina, koja je do slave 50-ih godina stigla prvo požudnom mediteranskom ljepotom, a kasnije i glumačkim umijećem. 

Na vrhuncu slave 1950-ih i 1960-ih, Lollobrigida, poznata kao “La Lollo”, bila je međunarodno priznato oličenje talijanske poslijeratne kinematografije u ravni sa Sophiom Loren.

Nagla po prirodi, ponovno je dospjela na naslovnice 2006. kad je u 79. godini objavila da će se udati za 34 godine mlađeg muškarca. Kasnije je otkazala vjenčanje, optužujući medije da su joj pokvarili zaruke.

“Cijeli život sam željela pravu ljubav, autentičnu ljubav, ali je nikad nisam imala. Nitko me nikada nije istinski volio. Ja sam nezgodna žena”, rekla je u intervjuu kada je imala 80 godina.

Rođena u radničkoj obitelji u siromašnom planinskom području istočno od Rima, Gina je studirala kiparstvo, a zatim se otisnula u filmski svijet nakon što je 1947. bila treća na izboru za Miss Italije. 

Početkom 50-ih postaje prva zvijezda talijanske kinematografije, naročito nakon karakterne uloge Gemme, nesretne preljubnice u filmu “Provincijalka” redatelja Marija Soldatija iz 1953. i ulogama u komedijama Luigija Comencinija – “Kruh, ljubav i fantazija” i “Kruh, ljubav i ljubomora”.

Najljepša žena na svijetu 

Uloga s Humphreyjem Bogartom u filmu Johna Hustona “Nadmudri đavola” iz 1954. zapečatila joj je svjetsku slavu, a 1955. glumila je u filmu “Najljepša žena svijeta”, jednom od njenih najprepoznatljivijih. 

Iako je glumila s drugim američkim zvijezdama poput Franka Sinatre i Burta Lancastera, nikad nije “kliknula” s Hollywoodom i radije je radila bliže svom domu, snimajući filmove 1960-ih s redateljima poput Marija Bologninija.

Možda je njezin posljednji poznati film bio “, Dobra večer, gospođo Campbell”, farsa redatelja Melvina Franka u kojoj su glumili Phil Silvers, Peter Lawford i Telly Savalas.

U njemu je glumila Carlu, Talijanku koja je imala afere s trojicom američkih vojnika tijekom Drugog svjetskog rata i sve ih ponovno susreće na okupljanju eskadrile 20 godina kasnije.

Rođena 4. srpnja 1927., Lollobrigida je s obitelji pobjegla sa sela i upisala se Akademiju likovnih umjetnosti u Rimu kako bi dovršila svoje obrazovanje.

Prvo je zarađivala za život kao model za popularne fotografske romane u Italiji, pod umjetničkim imenom Diana Loris.

Lollobrigida je uz svoj uspjeh na platnu vodila užurbani, često turbulentni život koji je bio bogat izvor za talijanske paparazze i tračere.

Svoj privatan život pokušavala je skriti pa se povukla se u izoliranu vilu na drevnoj rimskoj Apijevoj cesti koja je bila ukrašena njezinim vlastitim skulpturama i slikama i umjetninama koje je prikupila na putovanjima svijetom.

Udala se za liječnika, jugoslavenskog emigranta Milka Škofiča 1950., koji joj je postao menadžer. Dobili su sina Milka.

Rastali su se nakon gotovo 17 godina, a Lollobrigida je rekla da se ne namjerava ponovno udati. 

“Brakovi su dosadni i gotovo uvijek poput sprovoda, a parovi se često previše ograničavaju”, rekla je.

Htjela se udati za mlađeg 

No 2006. godine, kad joj je bilo 79, objavila je da se namjerava udati za Javiera Rigaua, 34 godine mlađeg Španjolca s kojim je godinama bila bliska prijateljica.

Otkazala je vjenčanje nakon nekoliko mjeseci uz objašnjenje da su joj mediji uništili život “beskrajnim napadima, klevetama i nasiljem”.

Krivila je španjolske medije jer su napadali Rigaua kao oportunista. 

Tijekom putovanja u Sjedinjene Države pozvala je američki Kongres da donese strože zakone za zaštitu privatnosti ljudi od medijskog zadiranja. 

“Zakon mora spriječiti medije da nastave s ovim apsurdnim ponašanjem”, rekla je tada. 

Kada je prestala snimati filmove, Lollobrigida je razvila nove karijere kao fotografkinja i kiparica, a bila je i ambasadorica dobre volje UNICEF-a i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO).

Između 1972. i 1994. objavila je šest knjiga svojih fotografija, uključujući fotografije djece i za djecu.

“Djeca sa svojim širom otvorenim velikim očima nas preispituju. Njihovi pogledi trebali bi nam pomoći da napustimo sebičnost koja nedvojbeno ostavlja naša srca prilično ogoljena”, napisala je u uvodu.

Snimila je dokumentarni film “Portret Fidela Castra” 1975., a godinama su je pratile glasine da je imala aferu s kubanskim vođom.

U starijoj dobi vratila se svojoj prvoj ljubavi, kiparstvu. Imala je ljetnikovac u toskanskom gradu Pietrasanti, umjetničkoj koloniji u kojoj je radila s kiparima poput Botera.

Održala je ondje 2008. godine solo izvedbu koju je posvetila svojoj prijateljici, pokojnoj opernoj pjevačici Mariji Callas.

Izložbe njezinih mramornih i brončanih kipova održane su u Parizu i Moskvi te u Sjedinjenim Državama.

Prije 10 godina je aukcija njezinog nakita, koju je održao Sotheby’s u Ženevi, dosegla 4,9 milijuna dolara i postavila rekord za par dijamantnih i bisernih naušnica, prodanih za 2,37 milijuna dolara. Prihod je išao za istraživanje matičnih stanica.

“Dragulji su namijenjeni pružanju zadovoljstva i godinama mi je bilo golemo zadovoljstvo nositi svoje”, rekla je.

“Prodaja dragulja kako bih pomogla u podizanju svijesti o terapiji matičnim stanicama, koja može izliječiti toliko mnogo bolesti, čini mi se prekrasnom primjenom”, dodala je. 

Autor: CroExpress, Hina Datum objave: 16.01.2023.