Iako je za ovaj događaj predviđeno bilo postavljanje spomen ploče koju članovi HVIDR-e dostavili iz Hrvatske, zbog epidemioloških mjera nije se sastalo poglavarstvo grada Olomouca koje je trebalo odrediti lokaciju.
U dogovoru s veleposlanicom Hrvatske u Češkoj Ljiljanom Pancirov spomen ploča će biti prebačena u konzulat u grad Brno do konačne odluke o mjestu postavljanja.
Podaci o tome gdje su pokopani poginuli i umrli hrvatski vojnici u Prvome svjetskom ratu do dan danas nisu poznati. Zbog ogromnih bojišta i stravičnih gubitaka brojni su najvećim dijelom sahranjeni na samim bojištima, a preminuli ranjeni vojnici širom austrougarske države, najvećim dijelom uz velike vojne bolnice.
Tako se značajan broj vojnih groblja nalazi i na području današnje Češke i Slovačke gdje su za vrijeme rata radile brojne bolnice za teže ranjenike od kojih je značajan broj u njima preminuo.
Na mjestu odavanja počasti stradalim braniteljima gdje je trebala biti postavljena spomen ploča, na katoličkom groblju u gradu Olomouc nalazi se jedan od rijetkih sačuvanih mauzoleja posvećenih poginulim vojnicima iz Prvoga svjetskog rata. Kao jedini ove vrste nastao je radom javnog društva – olomouckog odbora Čehoslovačko-jugoslavenske lige.
Projekt je u stilu antičkog klasicizma izveo olomoucki arhitekt Hubert Aust. Gradnju je proveo graditelj Jan Valihrach. Mauzolej u Olomoucu nije jedini na širem području Češke i Slovačke, ali je jedinstven – uz ostalo – po svojoj arhitektonskoj koncepciji, te neobičnim i dominantnim postavom u gradskom parku.
U mauzoleju se nalaze posmrtni ostaci 1.187 poginulih i umrlih vojnika, uglavnom stradalnika s područja nekadašnje jugoslavenske države, te i vojni zarobljenici, najvećim dijelom Srbi.
Prve evidencije Jugoslavena pokapanih na području Čehoslovačke nastajale su nedugo nakon potpisa mirovnog ugovora u Saint Germainu u rujnu 1919. godine. Ministarstvo narodne obrane Čehoslovačke Republike započelo je, u suradnji s Veleposlanstvom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS), cjelovit popis svih poznatih vojnih grobova.
To se vremenski zbivalo u isto vrijeme kad i pregovori između ovih država o vojnoj suradnji i sklapanjima savezničkih ugovora tijekom 1920. i 1922. godine.
S dovršavanjem popisa poginulih i umrlih vojnika polovinom dvadesetih godina prošloga stoljeća, sazrijevala je ideja, prema francuskom uzoru, o postupnom podizanju zajedničkih grobnica umrlim vojnicima podrijetlom iz zemalja Kraljevine SHS.
Tako je za Moravsku i Šlesku u Olomoucu otvoren mauzolej 1926. godine, a u Slovačkoj u gradu Trenčinu 1928. Godine, te u Velikom Mederu i u još nekim mjestima u Češkoj, osobito kod Karlovych Vara 1932. godine. Poseban spomenik trebali su imati Jugoslaveni i u praškim Olšanima (1926.).
U međuvremenu se situacija naglo promijenila: matična zemlja poginulih, Kraljevina SHS, nije bila u stanju novčano pomagati održavanje ovog vrijednog ratnog spomenika i zbog toga je on bio osuđen na propadanje. Nakon kratkotrajnog pijeteta prema poginulim nakon otvaranja mauzoleja, on postao teret onima koji su bili zaslužni za njegovo podizanje-lokalnoj samoupravi.
Tko su sahranjeni vojnici? Odakle su? I zašto ovdje?
Pitanja koja su dosad često postavljana od onih koji su prolazili Bezručovým sadom (Bezručov vrt) pored ovoga kulturnog spomenika posvećenog vojnicima stradalim u raznim bolnicama širom Čehoslovačke tijekom Prvoga svjetskog rata, najvećim dijelom zbog teškog ranjavanja, bolesti ili brojnih epidemija.
Od ukupnog broja od 1.187 vojnika u olomouckom mauzoleju najbrojniju skupinu od 388 čine oni rođeni u Bosni i Hercegovini (32,68%), 264 iz Hrvatske (22,24%), 255 iz Srbije (najviše Vojvodina, 21,48%) i 236 iz Slovenije (19,88%). Osim njih, evidentirana su sedmorica rođenih u Crnoj Gori, petorica iz Makedonije, dvojica iz južne Austrije i jedan iz Slovačke.
Autor: CroExpress, nacionalno.hr Datum objave: 30.08.2020.
