PREDSJEDNIK EUROPARLAMENTA UPOZORAVA ‘Situacija je dramatična! EU prijeti raspad, a alternativa je rat’

Autor: Hina/CroExpress

Europska unija suočena je s velikim izazovima, od nezaposlenosti i gospodarske stagnacije do izbjegličke krize i borbe protiv terorizma, i mnogi europski građani, a posebno mladi, jako su razočarani njome, ali njezina dezintegracija bila bi ‘povijesni neuspjeh’ koji bi buduće generacije skupo platile, smatra predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz.

‘Realnost Europske unije je da nam prijeti raspad. Nemam iluzija o situaciji u kojoj se nalazi Europska unija u ovom trenutku’, kazao je Schulz u srijedu na seminaru za novinare o budućnosti Europe u Europskom parlamentu u Bruxellesu.

Brexit i iliberalna kontrarevolucija

‘Situacija je po mojem mišljenju dramatična’, upozorio je, objasnivši da je Europska unija suočena s prijetnjama izvana i iznutra, ponajprije zbog odluke Ujedinjenog Kraljevstva da je napusti, ali i zbog toga što se dovodi u pitanje temeljnu europsku ideju suradnje između država.

‘Ujedinjeno Kraljevstvo, jedna od članica skupine G7, drugo najjače europsko gospodarstvo, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta i nuklearna sila, odlučilo je izići iz Europske unije. Europska unija zbog toga je slabija’, kazao je.

‘Ujedinjeno Kraljevstvo je članica skupine G7 i drugo europsko gospodarstvo upravo zato što ima neograničen pristup jedinstvenom europskom tržištu, a preko njega svjetskim tržištima, no toga su se jednostavno odrekli glasom naroda. Zbog toga će oslabiti i Ujedinjeno Kraljevstvo’, dodao je.

Kao veliku opasnost Schulz je također istaknuo pozive u nekim državama članicama na ‘iliberalnu kontrarevoluciju’.

‘U Europi smo jako dugo imali konsenzus oko ideje Europske unije, ideje da zemlje i nacije surađuju preko granica kroz zajedničke institucije koje su sagradile kao okvir u kojem mogu tražiti ravnotežu između svojih heterogenih gospodarskih, političkih i kulturnih interesa i okolnosti. Tu ideju sve više osporavaju, ne samo bijesna svjetina nego čak i vlade nekih država članica’, kazao je, upozorivši da ‘neki stranački čelnici u nekim državama članicama pozivaju na, kako kažu, kontrarevoluciju za iliberalna društva’.

‘Teško da mogu reći da razumijem što je to iliberalno društvo, ali je sigurno suprotno od liberalnog društva zajamčenih individualnih sloboda, individualnih prava, ostvarenja koncepta individualnih života, naših otvorenih, heterogenih društava utemeljenih na slobodi i uzajamnom uvažavanju.’
‘Alternativa je rat’

‘Ako Europska unija propadne, to neće biti propast institucije nego propast jedne ideje’, kazao je Schulz, upozorivši da je europska povijest pokazala kakva je alternativa.

Zahvaljujući Europskoj uniji, kazao je, njegov je život bio posve drugačiji od života njegovih roditelja, oca koji je bio dijete za vrijeme Prvog svjetskog rata i vojnik u Drugom svjetskom ratu, i majke koja se rodila na početku najveće političke i ekonomske krize u Njemačkoj i živjela pod nacističkom diktaturom.

‘Moj život je uvijek bio više, više prilika, više obrazovanja, više sigurnosti, više mira, više novca, više slobode, a život mojih roditelja sigurno nije bio život’, kazao je.

‘Rođen sam u miru i nadam se da ću umrijeti u miru, ali hoće li moja djeca i njihova djeca to moći reći, to jamstvo da nema rata od rođenja od smrti, ne znam je li to još uvijek moguće.’

Europska ideja suradnje između država, ali i međusobne kontrole, kontrole poštuju li se pravila, omogućila je Njemačkoj da samo pet godina nakon Drugog svjetskog rata i Auschwitza bude pozvana da se vrati u europsku obitelj demokratskih nacija, naglasio je.
Ukidanje bi bilo povijesni neuspjeh

Schulz priznaje da je Europska unija daleko od savršene, no smatra da je treba poboljšati a ne uništiti.

Europska unija ‘nije dovršena, nije dovoljno transparentna niti demokratska, sigurno nije socijalno pravedna, ali imamo priliku učiniti je transparentnijom, demokratičnijom, pravednijom. No njezino ukidanje, uništenje bilo bi, po mojem mišljenju, povijesni neuspjeh za koji bi cijenu platila ne moja nego buduće generacije.’

Upozorio je da u govorima onih koji pozivaju na preustroj Europske unije i renacionalizaciju politika, koji uvijek na prvo mjesto stavljaju svoju zemlju i umjesto da nude rješenja traže samo krivce, bili to islam, EU, neka druga zemlja ili manjine, prepoznaje retoriku 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća.

‘Rezultat takvih politika je poznat, a alternativa za takve politike je bila Europska unija. Na početku 21. stoljeća trebali bismo moći bolje nego na početku 20.’, poručio je.

Schulz je apelirao na Europljane, a posebno na mlade, da se mobiliziraju, napomenuvši da je na britanskom referendumu 75 posto mladih koji su se odazvali glasovalo za ostanak u EU-u, ali ih se odazvalo samo 43 posto.

Skrenuo je i pozornost na to da su ruralna područja u Ujedinjenom Kraljevstvu, za razliku od urbanih sredina, glasovala većinom protiv EU-a jer se osjećaju napuštenima, odsječenima od društva, što treba ozbiljno shvatiti.

Kazao je također da razumije da je mnogim mladima u Europi, a posebno njihovim roditeljima, dosta Europe takva kakva je.

‘Tražimo veće poreze, manje državnih usluga, duže radno vrijeme, kasnije odlaske u mirovinu, manje mirovine, žrtve, a za što, da bi spašavali banke, dok su djeca nezaposlena.’

‘Moramo je poboljšati. Ako nije socijalno pravedna, moramo je učiniti pravednijom, moramo se boriti, učiniti je demokratičnijom, transparentnijom, ne bismo je smjeli uništiti’, kazao je, upozorivši da ljudi koji žele uništiti europski projekt pobjeđuju na izborima.

‘Da bi pobijedilo zlo, dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa’, citirao je engleskog filozofa Edmunda Burkea.

Igra prebacivanja krivnje

Na pitanje novinara može li reći kada je počela ova ‘polikriza’ u Europskoj uniji, kako ju je nazvao predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, i zašto, Schulz je kazao da se promjena počela osjećati kada se pojavila generacija europskih čelnika koji su sve pogreške i neuspjehe počeli pripisivati Europskoj uniji a uspjehe sebi.

‘Politički je počelo kada je generaciju europskih šefova država i vlada koji su dolazili u Bruxelles govoreći ‘ovdje sam da bih učinio Europsku uniju jačom jer znam da je jaka Europska unija zaštita za moju zemlju’ zamijenila generacija čelnika koji u slučaju uspjeha govore da je zaslužna njihova vlada, a u slučaju neuspjeha kriva Europa’, kazao je.

‘Ta igra prebacivanja krivnje, nacionaliziranja uspjeha i europeizacije neuspjeha, bila je početak promjene ‘u zraku’‘, kazao je.

Drugi važan uzrok po njegovu je mišljenju loša raspodjela bogatstva u Europi, što je dovelo do neravnomjernog razvoja između država članica i unutar njih, a bankovna i financijska kriza to su samo ubrzale.

Kako bi se povratilo povjerenje građana, europski čelnici, smatra Schulz, moraju prekinuti tu igru prebacivanja krivnje i shvatiti da se nijedna zemlja ne može sama nositi s izazovima 21. stoljeća, te treba bolje raspodijeliti bogatstvo. To ponajprije znači da se treba boriti protiv izbjegavanja plaćanja poreza. ‘U očima puno ljudi jako je nepravedno da oni, obični građani, poštuju pravila i plaćaju poreze, a da oni koji imaju milijune mogu novac prebaciti negdje drugdje.’

O konkretnim imenima europskih čelnika koji su preokrenuli europsku ideju naglavce nije želio govoriti, kazavši da se problem razvijao postupno i jako sporo.

S obzirom na to da se u veljači iduće godine obilježava 25 godina od potpisivanja Ugovora iz Maastrichta, kojim je utemeljena Europska unija, Schulz je podsjetio da je tadašnji njemački kancelar Helmut Kohl u to vrijeme nastojao umanjiti zabrinutost europskih partnera zbog uloge Njemačke, snažne gospodarske sile, u srcu Europe.

‘Rekao je da želimo europsku Njemačku, a ne njemačku ili germaniziranu Europu. Ta je poruka utjelovljena u Ugovoru iz Maastrichta’, kazao je.

‘Nakon usvajanja Ugovora iz Maastrichta, Njemačka je izmijenila članak 23. svojeg ustava, a cilj produbljenja europske integracije smatran je njemačkom dužnošću, njezinim ključnim ciljem, takvo je bilo raspoloženje tada.’

‘Čelnici država i vlada dogovorili su da će produbiti suradnju i fokusirati se na ujedinjenje, ne samo Njemačke nego cijelog kontinenta’, istaknuo je.

Schulz smatra da veliku ulogu u promjeni stajališta prema Europi ima propast europskog ustava.

‘Ne znam kada su problemi doista postali očiti, ali propast europskog ustava ima u tome veliku ulogu. To je doista bila promjena u raspoloženju javnosti’, kazao je.

Francuzi i Nizozemci odbacili su na referendumima 2005. prijedlog prvog europskog ustava, koji je kasnije zamijenio Lisabonski ugovor koji je stupio na snagu 2009. godine.

Schulz se nije složio sa sugestijom da je kriza EU-u počela zbog proširenja EU-a 2004. na 10 zemalja istočne i srednje Europe, tzv. ‘Big banga’, nakon čega je velik broj Poljaka, Mađara i Čeha stigao u Veliku Britaniju, što je imalo veliku ulogu u Brexitu.

‘’Big bang’ nije bio pogreška, upravo suprotno, bio je logičan, povijesna logika. (…) Oni koji to tvrde potpuno su u krivu’, naglasio je, dodajući da je način na koji se sada postupa s Poljacima u Ujedinjenom Kraljevstvu ‘nepravedan’ i ‘potpuno neprihvatljiv’.

EU nije federalna država

Na pitanje zašto Europska unija ne čini ništa protiv onih koji potkopavaju europsku koheziju, medijske slobode i solidarnost, Schulz je odgovorio da Europska unija nije federalna država nego unija 28 suverenih država članica.

Objasnio je da se Europsku uniju, ako pokuša intervenirati, odmah optužuje da se upliće u unutarnja pitanja država članica, iako su zajednička europska pravila koja treba poštivati zapravo unutarnja pitanja EU-a.

‘Susrećem se s time već godinama. Vlade, ne samo šefovi država nego i ministri, glasuju ovdje i onda se vrate i ne samo da opravdavaju svoje glasovanje u slučaju da kod kuće naiđu na otpor nego kažu da je kriv Bruxelles, čak skrivaju da su glasovali, da su sudjelovali’, kazao je.

‘To je moje objašnjenje, ti dvostruki standardi, ta igra prebacivanja krivnje’, rekao je, istaknuvši da takve probleme treba rješavati dijalogom.

‘Zato što nismo federalna država, nego suverene države (…) najbolji način da se poprave stvari je izravni dijalog’, smatra Schulz.

Datum objave: 21.10.2016.